„Dar prisutnosti“ – tim se naslovom u studiji istražuje odnos teologije i pjesništva euharistije kod Tome Akvinskoga. Stvarna prisutnost Isusa Krista u znakovima kruha i vina nije proizvod napora ljudskoga sjećanja, nego dar, dar samoga Uskrsloga Raspetoga kojim se ne može proizvoljno raspolagati. U noći prije svoje smrti ostavio je svojim učenicima dvostruki znak svoga prijateljstva na koje je on navezao svoju prisutnost. Toma govori o maximae caritatis signum, u kojemu se zgušnjava Isusovo predanje života. To se predanje života znakovno iznova uprisutnjuje u svakom slavljenju euharistije. Kruh i vino se po riječima pretvaraju u tijelo i krv Isusa Krista. Materijalna hrana postaje znakom jedne druge hrane koja daje udjela u životu koji više ne poznaje smrti. No pretvorba se događa po riječima koje ostvaruju ono što govore. Ne radi se o jezičnoj magiji, jer svećenik izgovara riječi u ime nekoga Drugoga – in virtute et persona Christi; upravo po tomu one imaju pretvorbenu snagu.

Iz Predgovora

***

Tückova je zasluga ne samo što je izvrsno prikazao Tomino poimanje pretvorbe darova, tj. transsupstancijacije, i daljne rasprave u novijoj teologiji, nego je posebice u trećem dijelu, koji nosi naslov »euharistijski prijelazi«, uspio istu temu aktualizirati u kontekstu pitanja današnjega vremena. Onaj tko se možda ne želi baviti zamršenim teološkim pitanjima sakramentalne teologije, može odmah početi čitati knjigu odostraga, od tih »euharistijskih prijelaza«.

Iz recenzije Ivice Raguža u časopisu Diacovensia koji možete pročitati OVDJE