Jedan od najvažnijih katoličkih teologa 20. stoljeća, francuski dominikanac Yves Congar (1904.–1995.), vrlo utjecajan na Drugom vatikanskom koncilu, u svome se životu i znanstvenom radu posebno usmjerio na tematska područja: Crkva, svećeništvo, laici, ekumenizam.

U ovome djelu izražava svoju ljubav prema Crkvi. Sami naslovi, poput naslova poglavlja u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Drugoga vatikanskog koncila, govore o stvarnosti Crkve. „Crkva, narod Božji“ glavna je ideja Drugoga vatikanskog koncila; isti poziv, isto krštenje sjedinjuje sve vjernike; oni su braća prije nego što se razlikuju kao svećenici i laici. „Sveopći sakrament spasenja“: Crkva očituje i ostvaruje volju Božju da bude spasitelj svih ljudi. „Mesijanski narod“ sjeme je jedinstva i izvor nade za čovječanstvo. Kršćani su time uključeni u izgradnju svijeta. Govoreći o molitvi za jedinstvo kršćana, Congar se posebno osvrće na sadašnji splet okolnosti nejedinstva kršćana.

U ovome djelu iščitava se istinsko poimanje Crkve, vrlo važno u vremenu obnove. Congar govori o Crkvi s ljubavlju, a njegova riječ, koliko god bila zahtjevna, nikada ne ranjava. Stoga je ovo njegovo djelo višestruko korisno.