Čovjek srca i uma, vjere, molitve i studija, Hijacint Bošković potvrđuje da je čovjek sposoban spoznati Boga i ljubiti ga. I ova knjiga „Božje postojanje“ očituje da je Bog središte i krajnji cilj njegova istraživanja. Analizirajući četvrti put Tome Akvinskog za Božje postojanje, Bošković teži za spoznajom istine, te se stupnjevima savršenstva uspinje do Boga, iskonske istine i praizvora ljepote i dobrote. Na tom putu pomaže mu i filozofija, koju poima kao traženje životne istine. Filozofija pomaže čovjeku da dođe do „konačnog izmirenja onih intimnih ljudskih težnja, koje je Stvoritelj zasadio u našu dušu, i s kojima je svoje djelo uputio vraćanju k svom prvom Izvoru i k svom prvom Principu.“

Hijacint Bošković (1900. – 1947.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih dominikanaca i općenito tomista 20. stoljeća. Po povratku sa studija u Rimu, u Zagrebu je 1929. osnovao Dominikansku nakladu Istina i pokrenuo reviju „Duhovni život“. Bio je profesor filozofije i teologije. Autor je više od 200 članaka i 10 knjiga. Sustavno je promišljao o suvremenim duhovnim, filozofskim i teološkim problemima u svjetlu naučavanja sv. Tome Akvinskog, s kritičkim pogledom na društvena i politička zbivanja svoga vremena. Bio je odvažni kritičar svih totalitarnih ideologija: fašizma, nacizma i komunizma.

Doktorska disertacija Hijacinta Boškovića je najprije s latinskoga prevedena na češki i objavljena u Olomoucu 1932. godine. S češkoga na hrvatski preveo ju je dominikanac Augustin Pavlović (+ 2004.). Anto Gavrić i Marina Novina, s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, priredili su hrvatsko izdanje, napisali opsežnu studiju i objedinili bibliografiju Hijacinta Boškovića kao i studije napisane o Hijacintu Boškoviću.

* * *

„Pitanje znanstvenog dokaza za Božje postojanje i u današnje vrijeme zadržava svoju važnost kao i u srednjem vijeku. Bog pokreće i današnje pameti, u kojima je više nespokoja i predrasuda nego u nekim prijašnjim vremenima. Zato je temeljito izlaganje duboke misli sv. Tome s obzirom na »četvrti put« uistinu od velike pomoći.“

Iz predgovora češkog dominikanaca Mateja Habáňa češkom izdanju 1932.

„Odgovori na pitanja o konačnoj svrsi čovjekova života, spoznaji istine, poimanju dobra i ljepote zasigurno mogu biti od koristi i čitatelju da pođe putem kojim je hodio i Hijacint Bošković, da bude odvažan metafizičar koji u istini nalazi Boga kao svoju najveću radost. Ipak, svi odlomci koje čitatelj nalazi i bibliografija na koju će se moći navraćati tek su nekoliko riječi, tek pokušaji da se progovori o svjetlu i riječi, o svjedočenju i mislima koje je kao svjetionik na putovima traženja Boga nekim budućim tražiteljima Istine ostavio Hijacint Bošković, angažirani mislilac tomističkog nadahnuća.“

Anto Gavrić, Marina Novina, prireditelji hrvatskog izdanja