Božanska i ljudska ljubav Isusa Krista: meditativno vrelo kruničara

Podijelite: 

Božanska i ljudska ljubav Isusa Krista: meditativno vrelo kruničara

Nagovor za Bratovštinu Gospine krunice (13. lipnja 2026.)

Ovu ćemo godinu završiti u lipnju s razmatranjem enciklike pokojnog pape Franje pod

nazivom „Dilexit nos“, u kojem nas je on htio uputiti na temu božanske i ljudske

ljubavi Isusa Krista, koja izvire iz njegova Presvetog Srca. Papa Franjo htio je pomoću

Presvetog Srca pobuditi ponovno interes za srce kao središte ljudske osobe, stoga prvo

govori o značaju srca. Pokušat ću na trenutak sažeti njegovu misao o značenju

ljudskoga srca, koje nadilazi čisto biološke kategorije. Jer, naravno, ne misli se samo o

organu koje preko žila pumpa krv čitavom organizmu.

Srce je još u antičkoj misli bilo mjesto žudnje i mjesto gdje se oblikuju važne odluke.

Srce ujedinjuje razumske i instinktivne vidove osobe. (Dilexit nos, 3) Biblija također

govori o srcu kao središtu koje je skriveno ispod svih vanjskih prilika, ali i o srcu kao

mjestu iskrenosti, koje ukazuje na naše istinske nakane, što doista mislimo, vjerujemo

i žudimo, a što se može vrlo lako prikriti raznim omotima i tako onemogućiti istinsku

komunikaciju među ljudskim osobama (usp. Dilexit nos, 4-6).

Povratak našim srcima počinje s pitanjima, s kojima se suočavamo u trenutku

doživljavanja da je naš život gdjekad površan. To su česte situacije našeg

konzumerističkog društva, koje je bombardirano tehnologijom, kojemu nedostaje

strpljenje potrebno da bude uvedeno u procese koje duhovni život po svojoj naravi

zahtijeva. A upravo se danas iznova suočavamo s jednim obezvrjeđivanjem ljudskoga

srca, onog unutarnjeg središta koje se tako opire jasnim i razlučenim kriterijima

trenutne znanstvene paradigme. Među tim pitanjima papa Franjo izdvaja neka, koja

vjerujem i mnoge ljude danas muče: Tko sam ja doista? Što tražim? Koje usmjerenje

želim dati svome životu? (Dilexit nos, 8-9)

Ako obezvrijedimo srce, veli papa Franjo, obezvrijedit ćemo i iskrenost – tj. govoriti iz

srca -, djelovati iz srca i na koncu, obezvrijedit ćemo njegu i iscjeljenje srca. Potrebno je

svako naše djelovanje i komunikaciju staviti pod „društveno pravilo“ srca (Dilexit nos

13). To „društveno pravilo“ znači da srce kao središte relativizira naše žudnje i gnjev,

uspoređuje ih s većim dobrom da ne posegne za nižima, odnosno da se opire zlu. Srce,

kaže papa Franjo „ono je što me odjeljuje, oblikuje moj duhovni identitet te me

uključuje u zajedništvo s drugim ljudima.“ (Dilexit nos, 14) Ono ne samo da nas čini

jedinstvenima ujedinjujući naše moći, ono nam omogućuje svako vjerodostojno

vezanje, „jer veza koja nije oblikovana srcem nije sposobna nadići djelomičnost koju

uzrokuje individualizam“. (Dilexit nos, 17).

11. Djela i riječi ljubavi

1. Djela koja odražavaju srce

Kristovo je srce „simbol najdubljeg i najosobnijeg izvora ljubavi za nas, ono je sama srž

početnog propovijedanja Evanđelja. Ono stoji na početku naše vjere, kao vrlo koje

obnavlja i osvježuje naša kršćanska uvjerenja.“ (Dilexit nos, 32) Jer, „Krist je pokazao

dubinu svoje ljubavi ne iscrpnim objašnjenima, već konkretnim djelima.“ (Dilexit nos,

33) Stoga nas papa Franjo poziva da u Isusovim djelima otkrimo srce, jer se ono u njima

odražava.

Isusov pogled svjedoči o Isusovoj pažnji za pojedince i za njihove probleme. Čak i uz

svaki privid da nas nitko ne primjećuje, da nam ne poklanja pažnju, uvjereni smo da

on ostaje brižljiv prema nama. On poznaje i namanja djela ljubavi, kao kad ona udovica

baca novčiće u hramsku riznicu. Njegov pogled je dakle znak pozornosti njegova bića,

njegova srca. (Dilexit nos, 39-42.)

Isusove riječi riječi, žive i aktualne, upućuju nam poziv na bolje mjesto, da uđemo u

svoju nutrinu, u svoje srce. „Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas

odmoriti.“ (Mt 11, 28) Kroz njegove se riječi, pored toga, očituje strastvena i sućutna

ljubav. Pogled Isusova suosjećanja tiče se nedostataka s kojima se susreće narod. Kada

se prije svoje muke približio Jeruzalemu i vidjevši ga, zaplakao je jer nije znao čas

svoga pohođenja, nije prepoznao ono što se događa radi mira. (usp. Lk 19, 42)

„Evanđeoski izvještaj ne ostavlja sumnje da je riječ o pravim suzama, znakovima

unutarnje potresenosti.“ (Dilexit nos, 45) Na koncu, križ je vrhunska riječ Kristove

ljubavi (Dilexit nos, 46). „Nije plitka, osjećajna ili tek poticajna riječ. On je ljubav, čista

ljubav.“

2. Srce koje nas je toliko ljubilo

Pobožnost Srcu Isusovu nije, dakle, samo štovanje Isusova organa, već čitavoga Isusa

Krista, u slici koja naglašava izvorište njegove ljubavi. To je srce „naravni znak i simbol

njegove neograničene ljubavi“, rekao je papa Pio XII. (Haurietis aquas, 22)

Bitno je stoga razumjeti da klanjati se Presvetom Srcu znači gajiti odnos prijateljstva i

klanjanja s Isusom Kristom. Upravo je to odraz Božje ljubavi, koju predstavlja Srce.

Stoga se i nikada pobožnost ne smije pomišljati odvojeno od Isusa i njegove ljubavi.

(Dilexit nos, 49-51).

U slici štujemo trostruku Gospodinovu ljubav. Prije svega promatramo njegovu

beskonačnu božansku ljubav. Zatim, promatramo dar Bože ljubavi u Kristovu

2čovještvu, jer je Isusovo Srce simbol najžarče ljubavi koja, ulivena u njegovu dušu,

obogaćuje njegovu ljudsku volju“. Na koncu, promatramo i njegovu osjetilnu ljubav.

Te tri ljubavi djeluju zajedno i izražavaju se u trajnom i životnom jedinstvu. To jest,

upravo kroz njegovu ljudsku ljubav susrećemo božansku ljubav kao nešto

„neograničeno u ograničenom“. (Dilexit nos, 59-69.)

Trojstvena perspektiva se otvara u pobožnosti Kristovu Srcu. Gledajući Krista, mi vidimo

nebeskog Oca. Njegovo je ljudsko srce posve upravljeno prema Ocu. Pa i sam Isusov

život je jedan odgovor na trajan poziv ljudskog srca da dođe Ocu. (Dilexit nos, 71-74)

S druge strane, Isusovo srce je „remek djelo Duha Svetoga“, rekao je Ivan Pavao II.

(Angelus od 23. lipnja 2002.) Znamo gdje je Duh Sveti djelatan da se nadilazi to

konkretno vrijeme i prostor. Stoga je to Isusovo Srce i danas živo djelovanjem Duha

Svetoga; upravo nam Duh pomaže razumjeti bogatstvo Isusova probodena boka,

Isusova probodena srca (usp. Sacrosanctum Concilium, 5). Zato Ivan Pavao II. zaključuje:

„jedino Duh Sveti može otvoriti pred nama puninu ‘unutarnjeg čovjeka’ koji se nalazi

u Kristovu Srcu. Jedino on može učiniti da naša ljudska srca crpe snagu iz te punine,

korak po korak.“ (Angelus od 8. lipnja 1986.) Duh Sveti, koji je na djelu u Isusovu Srcu

i koji ga privlači neprestane ocu, taj isti Duh milošću sjedinjuje nas Kristovim

osjećajima, čini nas zajedničarima odnosa Sina prema Ocu i tako Duh Sveti brine za

povratak naših srdaca Očevoj ljubavi, koja je „izvor svake autentične ljubavi“. (Dilexit

nos, 75-77)

3. „Uzvratiti na ljubav ljubavlju.“

Isusovo srce žeđa, on često svecima govori o žeđanju ljubavi. Njegovo Srce nije

ravnodušno prema našem odgovoru na tu žeđ. Isus traži ljubav upravo na onaj način

na koji je to izrazio papa Lav XIII.: Kristova nas ljubav „potiče da na ljubav uzvratimo

ljubavlju“ (Annum Sacrum, 8).

Promatrati Isusovu ljubav u ovoj perspektivi vodi nas do toga da njegovu ljubav

širimo na našu braću i sestru. To je naj najbolji odgovor na ljubav Kristova Srca, veli

papa Franjo (Dilexit nos, 167.) „Znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo jedni

druge. Tko god ne ljubi, ostaje u smrti.“ (1 Iv 3, 14) Takva ljubav prema braći i sestrama

poziva na preobrazbu naših sebičnih srca po uzoru na Kristovo Srce. Upravo zato

upiremo pogled u njegovo Srce i molimo ga: „Isuse, učini srca naša po Srcu svome.“

Promatrajući njegovo probodeno Srce, nadahnuti smo biti pozornijima na patnje i

potrebe drugih, i to nas utvrđuje u naporima da budemo sredstva za širenje njegove

ljubavi. (usp. Dilexit nos, 167-171)

3Ne trebamo se samo napajati na Kristovu izvoru, i mi smo pozvani postati izvor o

kojem govori kršćanski pisac Origen, kada kaže: „Ljudska duša, načinjena na sliku

Božju, u sebi može sadržavati i izlijevati zdence, vrutke i rukavce.“ (ORIGEN, In Num.

Homil. 12, 1: PG 12, 657; Dilexit nos, 173). Stoga treba duboko crpsti iz Krista,

preporučuje nam sveti Ambrozije, „kako bi vrutak vode koji seže u vječni život mogao

izobilovati u nama“ (AMBROZIJE, Epist. 29, 24: PL 16, 1060; usp. Dilexit nos, 174). A

Sveti Toma Akvinski dodaje da svaki put kad tko „stremi dijeliti različite darove

milosti koje je primio od Boga, živa voda izvire iz njegova srca“ (TOMA AKVINSKI,

Expos. In Ev. S. Joannis, cap. VII, l. 5; usp. Dilexit nos, 174).

4. Krunica i promatranje otajstava Isusova života

Što na kraju onda znači promatrati božansku i ljudsku ljubav Isusova Srca za nas

kruničare? Jesmo li time nevjerni našoj preferiranoj pobožnosti, ako uvidimo ljepotu i

korisnost ove druge pobožnosti Crkve? Vjerujem da nam crkveni nauk o ove dvije

pobožnosti može pomoći da steknemo cjelovitiji uvid u našim razmatranjima. Da

dublje budemo dotaknuti Božjom ljubavlju, koja se očituje u konkretnim otajstvima

Isusova života.

Jer, naglašavati otajstva Kristova života bez obnavljane pažnje na srž njegova

spasenjskog djela, djela u kojem se očituje Božja ljubav – simbol koje je Presveto Srce –

vrlo se lako može izgubiti u ne toliko važnim detaljima. Primjerice, možemo razmišljati

o prizoru pronalaska dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu, zamišljati zabrinutost

njegovih roditelja, smionost Isusovih odgovora, dramatičnost prizora, ali zaboraviti da

je to u svojoj srži otajstvo, otajstvo koje nalazi svoje posebno mjesto u postupnom

očitovanju Božje ljubavi kroz Isusov život, smrt i uskrsnuće.

S druge strane, obnavljajući pažnju na Božju ljubav bez konkretnih očitovanja te

ljubavi – jer se ljubav očituje u konkretnim nastojanjima, mislima, riječima i djelima –

upada u opasnost da bude apstraktna, nepovijesna i, tim slijedom, nedodirljiva i, na

koncu, nevažna, bez ikakva značaja za naš konkretan život. U konkretnim otajstvima

Isusova života mi gledamo i otkrivamo dubinu, širinu i visinu Božje ljubavi. Ta oličenja

Božje ljubavi nisu proizvoljna, s obzirom da je Bog postao čovjekom, živio ljudskim

životom i tim je putem naumio spasiti čovjeka.

Ovaj kružni argument nastojao je osvijetiliti vrijednost združivanja dviju pobožnosti,

kao i opasnost ako se ijedna od njih apsolutizira. Vrijedi, dakle, promatrati božansko

Srce našega Isusa, zajedno s Marijom, kako postupno očituje ljubav prema čovjeku.

Fr. Mislav Matijašić, OP

4

Nedavne novosti

Povjerite nam svoju molitvenu nakanu

Ako nosite neku potrebu u srcu, rado ćemo moliti za vas. Pošaljite nam svoju nakanu i neka zajednička molitva donese mir, snagu i blagoslov u vaš život.