
Podijelite:
Nagovor za Bratovštinu Gospine krunice (13. lipnja 2026.)
Ovu ćemo godinu završiti u lipnju s razmatranjem enciklike pokojnog pape Franje pod
nazivom „Dilexit nos“, u kojem nas je on htio uputiti na temu božanske i ljudske
ljubavi Isusa Krista, koja izvire iz njegova Presvetog Srca. Papa Franjo htio je pomoću
Presvetog Srca pobuditi ponovno interes za srce kao središte ljudske osobe, stoga prvo
govori o značaju srca. Pokušat ću na trenutak sažeti njegovu misao o značenju
ljudskoga srca, koje nadilazi čisto biološke kategorije. Jer, naravno, ne misli se samo o
organu koje preko žila pumpa krv čitavom organizmu.
Srce je još u antičkoj misli bilo mjesto žudnje i mjesto gdje se oblikuju važne odluke.
Srce ujedinjuje razumske i instinktivne vidove osobe. (Dilexit nos, 3) Biblija također
govori o srcu kao središtu koje je skriveno ispod svih vanjskih prilika, ali i o srcu kao
mjestu iskrenosti, koje ukazuje na naše istinske nakane, što doista mislimo, vjerujemo
i žudimo, a što se može vrlo lako prikriti raznim omotima i tako onemogućiti istinsku
komunikaciju među ljudskim osobama (usp. Dilexit nos, 4-6).
Povratak našim srcima počinje s pitanjima, s kojima se suočavamo u trenutku
doživljavanja da je naš život gdjekad površan. To su česte situacije našeg
konzumerističkog društva, koje je bombardirano tehnologijom, kojemu nedostaje
strpljenje potrebno da bude uvedeno u procese koje duhovni život po svojoj naravi
zahtijeva. A upravo se danas iznova suočavamo s jednim obezvrjeđivanjem ljudskoga
srca, onog unutarnjeg središta koje se tako opire jasnim i razlučenim kriterijima
trenutne znanstvene paradigme. Među tim pitanjima papa Franjo izdvaja neka, koja
vjerujem i mnoge ljude danas muče: Tko sam ja doista? Što tražim? Koje usmjerenje
želim dati svome životu? (Dilexit nos, 8-9)
Ako obezvrijedimo srce, veli papa Franjo, obezvrijedit ćemo i iskrenost – tj. govoriti iz
srca -, djelovati iz srca i na koncu, obezvrijedit ćemo njegu i iscjeljenje srca. Potrebno je
svako naše djelovanje i komunikaciju staviti pod „društveno pravilo“ srca (Dilexit nos
13). To „društveno pravilo“ znači da srce kao središte relativizira naše žudnje i gnjev,
uspoređuje ih s većim dobrom da ne posegne za nižima, odnosno da se opire zlu. Srce,
kaže papa Franjo „ono je što me odjeljuje, oblikuje moj duhovni identitet te me
uključuje u zajedništvo s drugim ljudima.“ (Dilexit nos, 14) Ono ne samo da nas čini
jedinstvenima ujedinjujući naše moći, ono nam omogućuje svako vjerodostojno
vezanje, „jer veza koja nije oblikovana srcem nije sposobna nadići djelomičnost koju
uzrokuje individualizam“. (Dilexit nos, 17).
11. Djela i riječi ljubavi
1. Djela koja odražavaju srce
Kristovo je srce „simbol najdubljeg i najosobnijeg izvora ljubavi za nas, ono je sama srž
početnog propovijedanja Evanđelja. Ono stoji na početku naše vjere, kao vrlo koje
obnavlja i osvježuje naša kršćanska uvjerenja.“ (Dilexit nos, 32) Jer, „Krist je pokazao
dubinu svoje ljubavi ne iscrpnim objašnjenima, već konkretnim djelima.“ (Dilexit nos,
33) Stoga nas papa Franjo poziva da u Isusovim djelima otkrimo srce, jer se ono u njima
odražava.
Isusov pogled svjedoči o Isusovoj pažnji za pojedince i za njihove probleme. Čak i uz
svaki privid da nas nitko ne primjećuje, da nam ne poklanja pažnju, uvjereni smo da
on ostaje brižljiv prema nama. On poznaje i namanja djela ljubavi, kao kad ona udovica
baca novčiće u hramsku riznicu. Njegov pogled je dakle znak pozornosti njegova bića,
njegova srca. (Dilexit nos, 39-42.)
Isusove riječi riječi, žive i aktualne, upućuju nam poziv na bolje mjesto, da uđemo u
svoju nutrinu, u svoje srce. „Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas
odmoriti.“ (Mt 11, 28) Kroz njegove se riječi, pored toga, očituje strastvena i sućutna
ljubav. Pogled Isusova suosjećanja tiče se nedostataka s kojima se susreće narod. Kada
se prije svoje muke približio Jeruzalemu i vidjevši ga, zaplakao je jer nije znao čas
svoga pohođenja, nije prepoznao ono što se događa radi mira. (usp. Lk 19, 42)
„Evanđeoski izvještaj ne ostavlja sumnje da je riječ o pravim suzama, znakovima
unutarnje potresenosti.“ (Dilexit nos, 45) Na koncu, križ je vrhunska riječ Kristove
ljubavi (Dilexit nos, 46). „Nije plitka, osjećajna ili tek poticajna riječ. On je ljubav, čista
ljubav.“
2. Srce koje nas je toliko ljubilo
Pobožnost Srcu Isusovu nije, dakle, samo štovanje Isusova organa, već čitavoga Isusa
Krista, u slici koja naglašava izvorište njegove ljubavi. To je srce „naravni znak i simbol
njegove neograničene ljubavi“, rekao je papa Pio XII. (Haurietis aquas, 22)
Bitno je stoga razumjeti da klanjati se Presvetom Srcu znači gajiti odnos prijateljstva i
klanjanja s Isusom Kristom. Upravo je to odraz Božje ljubavi, koju predstavlja Srce.
Stoga se i nikada pobožnost ne smije pomišljati odvojeno od Isusa i njegove ljubavi.
(Dilexit nos, 49-51).
U slici štujemo trostruku Gospodinovu ljubav. Prije svega promatramo njegovu
beskonačnu božansku ljubav. Zatim, promatramo dar Bože ljubavi u Kristovu
2čovještvu, jer je Isusovo Srce simbol najžarče ljubavi koja, ulivena u njegovu dušu,
obogaćuje njegovu ljudsku volju“. Na koncu, promatramo i njegovu osjetilnu ljubav.
Te tri ljubavi djeluju zajedno i izražavaju se u trajnom i životnom jedinstvu. To jest,
upravo kroz njegovu ljudsku ljubav susrećemo božansku ljubav kao nešto
„neograničeno u ograničenom“. (Dilexit nos, 59-69.)
Trojstvena perspektiva se otvara u pobožnosti Kristovu Srcu. Gledajući Krista, mi vidimo
nebeskog Oca. Njegovo je ljudsko srce posve upravljeno prema Ocu. Pa i sam Isusov
život je jedan odgovor na trajan poziv ljudskog srca da dođe Ocu. (Dilexit nos, 71-74)
S druge strane, Isusovo srce je „remek djelo Duha Svetoga“, rekao je Ivan Pavao II.
(Angelus od 23. lipnja 2002.) Znamo gdje je Duh Sveti djelatan da se nadilazi to
konkretno vrijeme i prostor. Stoga je to Isusovo Srce i danas živo djelovanjem Duha
Svetoga; upravo nam Duh pomaže razumjeti bogatstvo Isusova probodena boka,
Isusova probodena srca (usp. Sacrosanctum Concilium, 5). Zato Ivan Pavao II. zaključuje:
„jedino Duh Sveti može otvoriti pred nama puninu ‘unutarnjeg čovjeka’ koji se nalazi
u Kristovu Srcu. Jedino on može učiniti da naša ljudska srca crpe snagu iz te punine,
korak po korak.“ (Angelus od 8. lipnja 1986.) Duh Sveti, koji je na djelu u Isusovu Srcu
i koji ga privlači neprestane ocu, taj isti Duh milošću sjedinjuje nas Kristovim
osjećajima, čini nas zajedničarima odnosa Sina prema Ocu i tako Duh Sveti brine za
povratak naših srdaca Očevoj ljubavi, koja je „izvor svake autentične ljubavi“. (Dilexit
nos, 75-77)
3. „Uzvratiti na ljubav ljubavlju.“
Isusovo srce žeđa, on često svecima govori o žeđanju ljubavi. Njegovo Srce nije
ravnodušno prema našem odgovoru na tu žeđ. Isus traži ljubav upravo na onaj način
na koji je to izrazio papa Lav XIII.: Kristova nas ljubav „potiče da na ljubav uzvratimo
ljubavlju“ (Annum Sacrum, 8).
Promatrati Isusovu ljubav u ovoj perspektivi vodi nas do toga da njegovu ljubav
širimo na našu braću i sestru. To je naj najbolji odgovor na ljubav Kristova Srca, veli
papa Franjo (Dilexit nos, 167.) „Znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo jedni
druge. Tko god ne ljubi, ostaje u smrti.“ (1 Iv 3, 14) Takva ljubav prema braći i sestrama
poziva na preobrazbu naših sebičnih srca po uzoru na Kristovo Srce. Upravo zato
upiremo pogled u njegovo Srce i molimo ga: „Isuse, učini srca naša po Srcu svome.“
Promatrajući njegovo probodeno Srce, nadahnuti smo biti pozornijima na patnje i
potrebe drugih, i to nas utvrđuje u naporima da budemo sredstva za širenje njegove
ljubavi. (usp. Dilexit nos, 167-171)
3Ne trebamo se samo napajati na Kristovu izvoru, i mi smo pozvani postati izvor o
kojem govori kršćanski pisac Origen, kada kaže: „Ljudska duša, načinjena na sliku
Božju, u sebi može sadržavati i izlijevati zdence, vrutke i rukavce.“ (ORIGEN, In Num.
Homil. 12, 1: PG 12, 657; Dilexit nos, 173). Stoga treba duboko crpsti iz Krista,
preporučuje nam sveti Ambrozije, „kako bi vrutak vode koji seže u vječni život mogao
izobilovati u nama“ (AMBROZIJE, Epist. 29, 24: PL 16, 1060; usp. Dilexit nos, 174). A
Sveti Toma Akvinski dodaje da svaki put kad tko „stremi dijeliti različite darove
milosti koje je primio od Boga, živa voda izvire iz njegova srca“ (TOMA AKVINSKI,
Expos. In Ev. S. Joannis, cap. VII, l. 5; usp. Dilexit nos, 174).
4. Krunica i promatranje otajstava Isusova života
Što na kraju onda znači promatrati božansku i ljudsku ljubav Isusova Srca za nas
kruničare? Jesmo li time nevjerni našoj preferiranoj pobožnosti, ako uvidimo ljepotu i
korisnost ove druge pobožnosti Crkve? Vjerujem da nam crkveni nauk o ove dvije
pobožnosti može pomoći da steknemo cjelovitiji uvid u našim razmatranjima. Da
dublje budemo dotaknuti Božjom ljubavlju, koja se očituje u konkretnim otajstvima
Isusova života.
Jer, naglašavati otajstva Kristova života bez obnavljane pažnje na srž njegova
spasenjskog djela, djela u kojem se očituje Božja ljubav – simbol koje je Presveto Srce –
vrlo se lako može izgubiti u ne toliko važnim detaljima. Primjerice, možemo razmišljati
o prizoru pronalaska dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu, zamišljati zabrinutost
njegovih roditelja, smionost Isusovih odgovora, dramatičnost prizora, ali zaboraviti da
je to u svojoj srži otajstvo, otajstvo koje nalazi svoje posebno mjesto u postupnom
očitovanju Božje ljubavi kroz Isusov život, smrt i uskrsnuće.
S druge strane, obnavljajući pažnju na Božju ljubav bez konkretnih očitovanja te
ljubavi – jer se ljubav očituje u konkretnim nastojanjima, mislima, riječima i djelima –
upada u opasnost da bude apstraktna, nepovijesna i, tim slijedom, nedodirljiva i, na
koncu, nevažna, bez ikakva značaja za naš konkretan život. U konkretnim otajstvima
Isusova života mi gledamo i otkrivamo dubinu, širinu i visinu Božje ljubavi. Ta oličenja
Božje ljubavi nisu proizvoljna, s obzirom da je Bog postao čovjekom, živio ljudskim
životom i tim je putem naumio spasiti čovjeka.
Ovaj kružni argument nastojao je osvijetiliti vrijednost združivanja dviju pobožnosti,
kao i opasnost ako se ijedna od njih apsolutizira. Vrijedi, dakle, promatrati božansko
Srce našega Isusa, zajedno s Marijom, kako postupno očituje ljubav prema čovjeku.
Fr. Mislav Matijašić, OP
4
Ako nosite neku potrebu u srcu, rado ćemo moliti za vas. Pošaljite nam svoju nakanu i neka zajednička molitva donese mir, snagu i blagoslov u vaš život.