2010-02-08-op-u-akciji

 

 

 

Studij tvori integralni dio života svakog člana Dominikanske obitelji. Ne studiramo samo zato da bismo imali što reći, nego zato što Riječ Božja preoblikuje naše razumijevanje Boga, svijeta i drugih. Metanoia je novo razumijevanje. Neki zakonoznanac upita Isusa: »Tko je moj bližnji?«. Isusov odgovor, prispodoba o dobrom Samarijancu, ponukao ga je da si postavi drugo pitanje: »Tko je bio bližnji čovjeku koji je upao u ruke razbojnika?« (Lk 10, 36). Ako naše propovijedanje ne preoblikuje duh ljudi koliko i njihovo srce, ono će se izokrenuti bilo u moraliziranje, bilo u sentimentalizam.

 

Studij pripada našem hodočašćenju ka kontemplaciji Onoga u kojemu ćemo naći svoje blaženstvo… Naše je propovijedanje neodvojivo od ljubavi prema Istini, osobito u svijetu u kojem se sama mogućnost prilaženja istini dovodi u pitanje... Suočeni smo s »dvostrukim izazovom što ga danas postavljaju relativizam (radikalni pluralizam i ’postmoderno’ nepovjerenje u razum) i fundamentalizam. Prvi niječe ljudskom razumu svaku mogućnost da dođe do apsolutnih, konačnih i općih istina. Drugi apsolutizira parcijalne istine i uskraćuje razumu naravno vršenje njegove rasudne moći«.

 

 

 

2010-02-08-01-studij-tekst

 

 

 

Naš suvremeni svijet obilježen je tim dvostrukim izazovom: uzmicanjem radi izbjegavanja suočavanja s temeljnim pitanjima glede ljudske egzistencije, na Zapadu, i širenjem nasilja proizašlog iz religijskog fundamentalizma po cijelom svijetu. Samo kao ljudi dijaloga možemo nadići te dvije napasti: relativizma i fundamentalizma. Dijalog s drugim religijama, a posebice s islamom, treba ostati temeljni prioritet Reda.

 

Naše svjedočenje u prilog punine istine u Isusu Kristu znači da imamo pouzdanja u Objavu koju smo primili u Riječi Božjoj. Moramo jednako tako imati poniznosti prihvatiti istinu tamo gdje ju se može naći, čak i među onima koji su druge vjere ili koji ju uopće nemaju, imajući u vidu da sva istina dolazi od Krista. Baštinici smo bogate intelektualne tradicije, osobito one sv. Tome Akvinskog, koju treba proučavati, voljeti i prenositi.

 

 No istinski baštinici svetoga Tome bit ćemo ako budemo zanosno čeznuli za istinom koja će nas voditi iznad sigurnosti primljenih odgovora; zato, borimo se da se približimo otajstvu Božje istine koja je ponad svake riječi. Zbog toga se moramo usuditi uključiti se u raspravu sa svima onima koji traže razumnost i mudrost. Trebamo imati hrabrosti izgubiti tlo pod nogama kako bismo, poput svetog Tome, molili Boga za pronicavost u shvaćanju. Sveti Dominik želio je da budemo prosjački Red, ne samo prosjaci kruha, nego jednako tako i mudrosti.

 

 

 

2010-02-08-02-studij-rukopis

 

 

 

Ta ljubav prema istini obilježava i našu ulogu unutar Crkve. Mi smo sinovi i kćeri svetog Dominika in medio Ecclesiae. Naš angažman za jedinstvo istine u Kristu odražava se u našoj brizi za jedinstvo Reda i Crkve. Karizma Reda propovjednika zahtijeva da ostanemo ujedinjeni, propovijedajući «jedno tijelo i jedan Duh kao što smo i pozvani na jednu nadu svog poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima» (Ef 4, 4-5).