Samostan dubrovnik

 

Dominikanski samostan

Sv. Dominika 4
20 000 DUBROVNIK
tel.: 020/322-200 (centrala)
020/322-202 (prior)
fax: 020/322-205
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

 

Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovan je 1225. godine. Usklađivanje crkve s državom, koje prati povijest male trgovačke republike, dolazi do izražaja vec početkom XIV stoljeća i u izgradnji dominikanskog samostana i crkve uz same gradske utvrde i zidine. Ovaj samostan nije trebao poslužiti samo bogoslužju već i obrani i čuvanju grada na njegovoj najosjetljivijoj točci.

 

Stoga je dubrovačka vlada 1301. godine odlučila novčano potpomoći započetu izgradnju samostana i naredila da na njoj moraju raditi svi stanovnici jedne gradske četvrti naglasivši da se taj samostan diže "za spas, obranu i sigurnost čitavog grada Dubrovnika". Iako je zbijen i pritiješnjen gradskim zidinama, samostan se vještom razumnošcu dubrovačkog urbanizma rasprostro u tom smjeru, spretno iskoristivši svaki ugao tla i podredivši mu svoj prostorni, složeni tlocrt.

 

 

dbk_klaustar_6

 

 

U tom se tlocrtu, i unatoč savinutim, uskim i nepravilnim prostorima, ipak raširila lađa crkve, dvorište s terasama i perivojem, blagovaonica, spavaonice i kapitul kao udobne dvorane, a neke su se njihove terase rastvorile pod nebom, na suncu. Izbjegnut je dojam tjesnoće, a prostori i zgrade su se povezale u slikovitu cjelinu kojoj je raznolika namjena - od crkvenih obreda do zajedničkog samostanskog života - vješto ostvarena.

 

U tom smještaju, na strmim i golim priobalnim stijenama, kojima se surovi oblici još otkrivaju u stražnjim južnim dvorištima i podrumima, očituje se vještina dubrovačkih majstora, urbanista i zidara, koji su uspjeli od XIV do XVI stoljeća vješto sazidati i uskladiti razvedenu spomeničku cjelinu. U njoj se isprepliće gotički i renesansni slog, koji u svim dijelovima pokazuje oznake domaćih, dubrovačkih graditelja tog vremena. Oni su, prema općem pravilu raspoređivanja samostanskih i crkvenih prostora, pod utjecajem europskih slogova, sagradili ovaj veličanstveni građevni sklop.

 

Na njemu su početkom XIV stoljeća radili zidari Nikola i Juraj, sinovi protomajstora Nikole Lovrova, Zadrani nastanjeni u Dubrovniku, a zatim majstori Blaž Kalandin, Raden, Mile, sin Vitov, i mletački klesar Vital, i to prema uputama Mlečanina Nikole Korva, protomajstora dubrovačke stolne crkve. Sredinom XIV stoljeća bili su zaposleni na gradnji majstori Prvoje Radostin Konavljanin i Miloš Milčetin Stonjanin sa svojim pomoćnicima. U drugoj polovici istog stoljeća graditelji Butke, kasniji protomajstor srednjovjekovne crkve Sv. Vlaha, i Prvoje radili su na crkvenim vratima. Iako se rad tih majstora danas pojedinačno ne prepoznaje, ipak temeljni raspored crvke nosi oznake graditeljstva onog vremena.

 

 

dbk_klaustar_5

 

 

Taj raspored i osnovni dijelovi crkve, svetišta sa svojim prozorima i unutrašnji dio južnih bočnih vrata, može se pripisati suradnji domaćih, dubrovačkih i zadarskih graditelja s udomaćenim mletačkim majstorima. Iz te suradnje nastalo je ovdje najveće ostvarenje dalmatinske rane gotike, koja se očituje u obliku i velebnosti poligonalnog svetišta učvršcena s polupilonima. Samostanu se prilazi širokim stubištem blagog nagiba ograđenim ogradicom gotičkih, radi čvrstoće medusobno povezanih stupića koji predstavljaju najveću dalmatinsku kamenu ogradicu XV stoljeća.

 

Pročeljna i južna strana crkve srušena je u potresu (06. IV. 1667.) koji je izmijenio izgled srednjovjekovnog grada u sedmom desetljeću XVII. stoljeća. vitki gotički prozori južnog zida zamijenjeni su pri baroknom traženju svijetlije unutrašnjosti širokim prozorima svinuta luka, ali je niz slijepih reljefnih arkadica, čest završni motiv dubrovačkog crkvenog graditeljstva, obnovljen uzduž zida. Višestrano svetište crkve ostalo je neoštećeno u potresu i zadržalo je svoje visoke lezene i uske gotičke prozore, dajući crkvi osobitu vitkost. Ostao je i njezin južni portal, u koji se ulazi strmim stubištem koje je nekad, kako pokazuju njegovi ostaci i povijesni pisani izvori, bilo polukružno.

 

Taj se slog očituje u mirno, prema otvoru poredanim stupićima, svinutim u svom produžetku tako da oblikuju četerostruki luk. Lišce njihovih poredanih glavica je romanički savijeno, a poligonalne izdužene stope već najavljuju gotiku. Ta cvrsta i skladna građevna cjelina podsjeća na glavna vrata zadarske stolne crkve, pa se može pretpostaviti da su djelo spomenutih zadarskih majstora Nikole i Jurja, sinova protomajstora Nikole Lovrova, koji su čitavu 1317. godinu na ovoj crkvi izvodili klesarske radove, vjerojatno prema uzoru u njihovu zavičaju. Na žalost, uspravni stupici su nestali i treba umetnuti nove da bi se taj mirni sklad obnovio, to više što su u Dubrovniku rijetki romanički spomenici. U XV. stoljeću otvor vrata je učvršcen novim okvirom, dovratnicima i nadvratnikom ovijenima gotičkom reljefnom lozicom.

 

U luneti je reljefni lik sv. Dominika koji također pokazuje gotičke crte tog vremena. Udomaćeni kipar Bonino Milanac, nastanjen u Dalmaciji, u koju je unio lombardijsku gotiku, uokvirio je taj romaničko-gotički portal izrazitim okvirom stupova i šiljasta luka na kojemu pužu sjevernjačke rakovice cvrsto svinuta lišca i stoji Kristov kip koji su nekad okruživala druga dva, kasnije nestala. Kip pokazuje osrednjost ovog kipara poznatog po svojim djelima u splitskoj, korčulanskoj i šibenskoj stolnoj crkvi.

 

Njemu su pomagali 1419. dubrovački majstori Brajko Bogosalić i Dobrašin Radinović. Uz apsidu su vješto povezani sakristija, kapitul i kapele kojima gotički prozori s mrežištem na vrhu i okrugli prozor okružen malim reljefnim lukovima i hrastovim lišćem, istančanim radom domaćih klesara, čine posebno usklađenu cjelinu, iako su im zidne plohe savinute i drugačije okrenute. Uz njih su i renesansna vrata kroz koja se sa stražnje istočne strane ulazi u samostan i vrt, uz osamljenu kuću nekadašnjeg državnog krvnika stroge i oprezne Dubrovacke Republike. Cvjetna gotika je raskošno došla do izražaja u slikovitom središnjem dvorištu, klaustru.

 

U njegovu četvornom prostoru čvrsti stupovi drže četiri krila trijema; njih sa sve četiri strane ograđuje pet prozračnih trifora. Stupovi trifora imaju glavice izrazitog kovrastog lišca, koje nose kružišta s trodjelinim lukovima; nad njima su u polulukovima četverolisni i mrežasto prepleteni otvori. Svodovi trijemova ukrašeni su medaljonima s poprsjima svetaca, mučenika, redovnika, redovnica i znamenima evanđelja u punom, visećem reljefu. Njihove glave, ruke i svetački atributi oblikovani su u punoj plastici, i rijetko se gdje u našem primorskom graditeljstvu susreće takva kiparska galerija kojoj dvadeset četiri lika lebde poredana sred svodova kao njihovi ključni kameni.

 

Ta slikovito bogato rašclanjena ograda zatvara s četiri strane mali perivoj, u kojemu raste šimšir, naranče, nespola... Razgranato raslinje i cvijeće upotpunjuju kasnogotičke kamene ukrase cvjetne gotike. Sred dvorišta je kameni zdenac. Staroj bunarskoj kruni srednjovjekovnog gotičkog tipa, kakvih se u Dalmaciji sreće od XV. do XX. stoljeća, nadodana su 1523. godine dva jonska stupa za koloturnik, kojim se bakrene zdjele puštaju u bunar da opskrbe i perivoj i kuću kišnicom što se u nj slijeva s crkvenog i okolnih samostanskih krovova. Stupovi su rađeni po maniristikkom utjecaju činkvecentistickih bunara talijanskih i ostalih samostanskih dvorišta.

 

Nad trijemovima se šire cetiri prostrane terase koje je ukrašavala kamena ogradica stupica, ali je vremenom propala i tek joj ugaoni pilastrici pokazuju vitkost i bogati kasnogotički ukras. Novu ogradu načinili su dubrovački klesari Vice i Frano Capurso 1900. godine. Nad terasama se nebo uokvireno okolnim kamenim zgradama čini modrijim negoli na obzorjima i lebdi kao modra kupola nad dvorištem i perivojem.