2016 08 06 papa anto naslovna

 

Papa Franjo primio članove opće skupštine dominikanskog reda

 

Papa Franjo primio je 4. kolovoza sudionike opće skupštine dominikanskog reda koja se održavala u samostanu sv. Dominika u Bologni, na čelu svrhovnim poglavarom - učiteljem Reda propovjednika o. Brunom Cadoréom. Na audijenciji su bile i članice Međunarodnoga povjerenstva klauzurnih sestara dominikanki, koje su tih dana imale svoje godišnje zasjedanje u Bologni.

 

Hrvatski dominikanski provincijal o. Anto Gavrić darovao je papi monografiju "Dominikanci u Hrvatskoj" i monografiju na španjolskom o. Stjepana Krasića o samostan sv. Dominika u Dubrovniku. U prigodnoj posveti istaknuo je molitvu za Papu po zagovoru bl. Augustina Kažotića, zaštitnika socijalne pravde i bl. Ozane Kotorske, zaštitnice ekumenizma.

 

***

Nakon što je učitelj Reda propovjednika o. Bruno u pozdravnom govoru na španjolskom predstavio glavne točke rada opće skupštine, papa Franjo se obratio sudionicima govorom na španjolskom. Ovdje donosimo Papin govor u cijelosti u hrvatskom prijevodu.

 

***

Draga braćo i sestre,

 

Danas bismo mogli opisati ovaj dan kao "isusovac među braćom": ujutro s vama, a popodne s franjevcima u Asizu: među braćom.


Želim vam dobrodošlicu i hvala na pozdravu što mi ga je otac Bruno Cadoré, generalni učitelj Reda, uputio u svoje ime i uime svih prisutnih, na završetku Generalnog kapitula u Bologni, gdje ste htjeli oživjeti svoje korijene na grobu svetog Utemeljitelja.


Ova godina ima posebno značenje za vašu redovničku obitelj, jer se navršava osam stoljeća otkad je papa Honorije III. potvrdio Red propovjednika. Prigodom Jubileja, koji zbog toga slavite, pridružujem vam se u zahvali za obilje darova primljenih tijekom toga vremena. Također želim izraziti zahvalnost Redu za značajan doprinos Crkvi i na suradnji koja,
u duhu vjernoga služenja, traje od svojih početka sve do danas s Apostolskom Stolicom.

 

Osmo stoljeće doziva u sjećanje brojne muškarce i žene vjere i učene, kontemplativce i misionare, mučenike i apostole ljubavi koji su donosili Božju blagost i nježnost ljudima diljem svijeta, obogaćujući Crkvu i pokazujući nove mogućnosti utjelovljena evanđelja putem propovijedanja, svjedočenja i ljubavi: tri stupa koja jamče budućnost Reda, održavajući svježinu temeljne karizme.


Bog je potaknuo sv. Dominika na osnivanje "Reda propovjednika", a propovijedanje je poslanje koje je Isus povjerio svojim apostolima. Riječ Božja izgara iznutra i potiče da izađemo kako bi naviještali Isusa Krista svim narodima (usp. Mt 28, 19-20). Utemeljitelj je govorio: "Najprije kontemplirati i potom poučavati." Dati da nas Bog evangelizira kako bismo mi evangelizirali. Bez snažnog osobnog sjedinjena s Njim propovijedanje može biti potpuno savršeno, vrlo argumentirano, čak zadivljujuće, ali neće dodirnuti srca, a srce treba promijeniti. Nezaobilazan je ozbiljan i ustrajan studiji teoloških predmeta, kao i sve što nam omogućuje da se približimo stvarnosti, prignemo svoje uho narodu Božjem. Propovjednik je kontemplativac Riječi ali i naroda, koji se nada da bude shvaćen (usp. Evangelii gaudium, 154).

 

Učinkovito prenošenje Božje riječi traži i svjedočanstvo: vjerne učitelje istine i hrabre svjedoke evanđelja. Svjedok utjelovljuje nauk, čini ga opipljivim, privlačnim i nikoga ne ostavlja ravnodušnim; on istini pridružuje radost evanđelja, znajući da nas Bog ljubi i da smo predmet njegova neizmjerna milosrđa (usp. Isto, 142).


Dominik je rekao svojim sljedbenicima: "Bosih nogu idemo propovijedati." To nas podsjeća na ulomak o gorućem grmu, kad je Bog rekao Mojsiju: "Skini obuću, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo" (Izl 3, 5).
Dobar propovjednik svjestan je činjenice da hodi svetim tlom, zato što je Riječ koju sa sobom nosi sveta, a to su i njezini slušatelji. Vjernicima nije potrebno samo primiti Riječ u njezinoj cjelovitosti, nego i iskusiti životno svjedočanstvo onoga tko je propovijeda (usp. Evangelii gaudium, 171).Sveci su postizali obilne plodove, svojim životom i svojim poslanjem, govorili su jezikom srca koji ne poznaje granice i koji je razumljiv svima.

 

U konačnici, propovjednik i svjedok trebaju biti u ljubavi. Bez toga će biti kontroverzni i sumnjivi. Dominik je imao dilemu na početku svog života, koja je obilježila cijeli njegov život: "Kako mogu učiti nad mrtvim kožama, dok Kristovo tijelo trpi?" To živo i trpeće tijelo Kristovo vapi propovjedniku i ne ostavlja ga na miru. Vapaj siromaha i odbačenih budi, daje da shvatimo kako se Isus sažalio nad narodom (Mt 15, 32).

 

Gledajući oko se uviđamo da su muškarci i žene današnjice žedni Boga. Oni su živo Kristovo tijelo koje vapi "Žedan sam" istinite i oslobađajuće riječi, bratske geste i nježnosti. Taj nas vapaj proziva i treba predstavljati okosnicu poslanja i života struktura i pastoralnih programa. Mislite i na to kada promišljate nužnost prilagođavanja organizacije Reda, kako biste raspoznali odgovor koji treba dati na taj Božji vapaj.

 

Što više budemo izlazili kako bismo utažili žeđ bližnjih, toliko ćemo više biti propovjednici istine, one istine koja je naviještena ljubavlju i milosrđem, o kojoj govori sv. Katarina Sijenska (usp. O božanskom nauku, 35). U susretu sa živim tijelom Kristovim smo evangelizatori i pronalazimo strast da budemo propovjednici i svjedoci njegove ljubavi; i oslobađamo se opasnog iskušenja gnosticizma, koji je danas tako aktualan.

 

Draga braćo i sestre, sa zahvalnim srcem za dobra primljena od Gospodina za vaš Red i za Crkvu, potičem vas da radosno slijedite karizmu nadahnutu svetom Dominiku, a koju su brojni sveci i svetice u dominikanskoj obitelji živjeli u raznolikim nijansama. Njegov nas primjer potiče da se suočimo s budućnošću u nadi, znajući da Bog uvijek sve obnavlja... i ne postiđuje. Neka vas naša Majka, Djevica od krunice, zagovara i štiti, da budete odvažni propovjednici i svjedoci Božje ljubavi. Hvala!