2010-09-23-26-kroz-god-mj-c

 

 

 

ODGOVORNOST PROPUSTA

 

BOGATI I SIROMAŠNI

 


(Lk 16, , 19 31; Am 6, 1-7)

 

 

Današnji govor Amosa i Luke je historijski i paraboličan. Miješa se realizam i karikatura. Osobe su 'tipovi': bogataš, bogata odjeća, raskošna slavlja, i najviše indiferentnost; siromah, pun rana, na zlu glasu... Siromah ima ime: Lazar. Bogataš nema. Radi diskretnosti da ga se ne osudi? U svakom slučaju izriče se veliki kontrast. Stavljene su dvije kategorije ljudi. Kao da su na jednoj strani dobri, na drugoj zli. Nešto tako se nalazi i u Magnificatu, pa u Blaženstvima. Poziv na razmišljanje.

 

Amosov opis napisan je pred mnogo vjekova, a ipak je i danas aktualan, pa nam izgleda kao da govori netko iz današnjih dana. Kao da bogatstvo i raskošnost ruši ljudskost i svodi ljudsko biće samo na potrošača. Znači da je čovjek jako osjetljiv, dapače i devijantan u odnosu na bogatstvo. Bogatstvo odvraća čovjeka od njegove čovječnosti i bližnjih ljudi. Čudno. Čovjeku je potreban brat, prijatelj, a opet s druge strane voli ne biti o njemu ovisan. Dapače, mnogi u bogatstvu osjećaju moć.

 

Valjda zato što nemaju stabiliziran svoj subjektivitet. (Zato se i čine zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti). Čujemo i čitamo o bijedi ljudi, pa i naših bližnjih, a ostajemo indiferentni. Ne reagiramo. Ni u kojem slučaju nije riječ o milosrđu nego o našoj svijesti da je i naš bližnji ljudsko biće sa svim svojim osjećajima i ponosom. Pomoć bližnjega izlazi iz čovjeka, ne kao zakon nego kao čin suosjećanja s bližnjim. U cijelome ovome odnosu bogataš – siromah, najveći grijeh se događa u propustu.

 

U Lukinom evanđelju ne kaže se da bogataš ima neku zlu nakanu i pogled na Lazara, klošara. Jednostavno, on ga ne vidi... I ovo sljepilo smeta mu da bude spašen, da bude 'pokraj Abrahama'. Isto tako Matej u 25. glavi, kad govori o posljednjem sudu, posljednji su osuđeni oni koji nisu primjećivali one ozloglašene, zatvorenike, bolesne, itd... Oni protestiraju na nesvjesnost, i to ih osuđuje. Znači, radi se o propustu. Ovi tekstovi postavljeni ekstremno, sve nas stavljaju odgovornim i krivim. Kako biti trajno svjestan?! U ovome ne radi se samo o bližnjemu nego o cijelome svijetu. Zar bogate nacije ne zaboravljaju na siromašne? Mi nismo osuđeni za muku (zavist).

 

Kršćanski moral nam striktno kaže da griješimo propustom, da ne činimo ono što bismo trebali činiti. Na primjer, ne branimo kada nekoga nepravedno napadaju. Griješimo jer ne činimo dobro koje možemo činiti. Grijeh je u našem povlačenju – nedjelovanju. Kakav poziv na djelovanje i dinamizam u kršćanskom vjerovanju?! Tako bi se moglo reći kao da više griješimo propustima (nedjelovanjem) nego li djelovanjem. Pavao nas upozorava da jedino ljubav primjećuje potrebe drugoga. Bez nje ne primjećujemo brige drugoga. Krist nas poučava da već sada stavljamo postavke svojega vječnog života. On naviješta već sada novog čovjeka i nove odnose.

 

Novog čovjeka, novu zemlju i novo nebo. Isus se nije dao podložiti ni kupiti od bogataša i moćnika. On je došao radi slabih i s njima živo i između njih uskrsnuo. Isus šalje svoje učenike slabima i nemoćnima. Njih ljubi, njih stalno gleda. U stvari takvi smo svi, pa i oni koji misle da su neka veličina i moć. Samo što neki misle da će svojom moći i bogatstvom 'kupiti' budućnost. Koliko god mi 'stvarali' budućnost, ona nam je ipak dar. Stvarno bogatstvo nije stvar, nego osoba.

 

Naša i druga. Najvažnije je probuditi u sebi osobu. Dobro je spomenuti i stav Crkve prema bogatstvu i siromaštvu. Principijelno, jasan je stav Crkve. Ali u praksi, nažalost, nije tako. I sada se nalazimo u vremenu kušnje. Dugo godina Crkva je bila s 'Lazarima', a sada se sve više druži s moćnicima i bogatašima. Tako prigovaraju neki kršćani katolici. Istina je da se Crkva, iako se ne bavi politikom, mora baviti siromasima. To joj je u strukturi vjeroispovijesti. Socijalna angažiranost ne mora biti i politička.

 

Zato Crkva treba striktno lučiti politiku od socijalne zauzetosti. Nažalost, i današnje društvo više je socijalno na razini reklame nego li u stvarnosti. Mnogo puta mogu nas začarati briljantni naslovi – briljantne konstitucije, ali ako se ne žive i ne provode u život, mogu postati rafinirani način iskorištavanja drugoga. Jasno je da će budućnost donijeti iznenađenja. Isus je vrlo diskretan. On samo naviješta da će to biti život u ljubavi. I to nam spada u temelj našeg povjerenja i vjerovanja Isusu Kristu. Isus zaslužuje da mu se vjeruje za sadašnji i budući život.