2010-09-01-23-ned-kroz-god-

 

 

 

 

RADIKALNO OPREDJELJENJE

 

 

 

(Lk 14,25-33)

 

 

 

Potrebno je izabrati! Isus nije ni protiv roditeljske povezanosti ni protiv bogatstva. Ipak, kao da je svoj put postavio u odricanju od prirodnih naklonosti i vezanosti: od roditelja i posjeda. Kako ovo razumjeti? U odnosu na roditelje Isus se postavlja radikalno: treba ih poštivati i ljubiti, ali isto tako rasti prema svojem opredjeljenju i vjerovanju.

 

U ljubavi i dobroti potrebno je biti "kritičan" i prema svojim roditeljima i prema svojoj djeci. Džubran kaže: "Vaša su djeca strela na vašem luku, neka sretno polete svojim putom." Zato se traži od roditelja da pomognu svojoj djeci pronaći "svoj" životni put. Ne iživljavati svoje neispunjene ambicije kroz svoju djecu. Što se vrlo često događa. Nema dvojbe da roditelji to žele u ljubavi, ali i ljubav treba biti razumska. Isto tako se može dogoditi, iako rjeđe, da djeca nemaju kuraža izabrati svoj put radi poštivanja i ljubavi svojih roditelja.

 

U ovome smisli, tako čitam Isusov tekst "Ako su nekome važniji roditelji nego li ja...". U odnosu na roditelje, pa i na djecu, potrebno je dobro promisliti i biti razborit, pri donošenju svoje odluke i svojeg odstupanja. Potrebno je "biti prosvijetljen". Potrebno je odvagnuti ljubav i istinu. To nije trenutni čin niti trenutna odluka. Potrebno je da se kristaliziramo mi sami u sebi i u svojem stavu. Potrebno je biti informiran i neegoističan. U svakom slučaju Isus u egoizmu vidi izvore naše nesreće.

 

Iz neobjektivne ljubavi prema sebi i roditeljima zna se roditi vlastito nezadovoljstvo i nesretnost. Dobro je napomenuti da ima i "egoistična ljubav". To je ta prirodna ljubav koja više vodi brigu o sebi nego li o ljubljenoj osobi. To je ljubav, kako su nazivali grci, eros. Nekada su roditelji "najsljeplji" u odnosu na svoju djecu, a i djeca u odnosu na roditelje. Evo ove odnose između roditelja i djece Isus pročišćava i radikalizira. Istina se ne smije zakazati ni kada su u pitanju naši roditelji, kao ni naša djeca.

 

Isusov poziv je da nas izdigne "iznad prirode", iznad naših neposrednih naklonosti. I to sve radi naše potpunosti i sreće. Razlog je u tome što smo mi u svojoj dubini (duši) otvoreni i usmjereni iznad "zakona" prirode. Mi smo u svijetu a težnje nam nadilaze svijet. Mi imamo instinkte koje razum može nadići i proširiti. Naš životni cilj nadilazi prirodnost.

 

Zar nam to ne pokazuje cijela ljudska povijest? Čovjek trajno raste. Istina, u svojem rastu ima promašaja i rizičnosti. Ali svi promašaji ne mogu zanijekati čovjekov porast. "Tko se ne odreče svih dobara ne može biti moj učenik." U ovome pozivu je također govor o stavu, a ne o manihejskom odnosu prema posjedu. Nije Isus za siromaštvo, nego je protiv privezanosti i predanju bogatstvu. Bogatstvo, imanje je čovjekova iskonska kušnja. Kao da je čovjek u nekom neskladu kada je u pitanju njegov odnos prema posjedu.

 

U svakome čovjeku drijema više ili manje težnja za imanjem. Ipak punina ni sreća ne nalaze se u bogatstvu. Mi smo u svijetu i svijet je za nas. Bogatstvo je za nas. Ali ne smije se dogoditi da čovjek bude žrtvovan bogastvu. Kako se vrlo često događa. Ne radi se o tome da se ne radi za bogatstvo nego da se ne okrenu naopako ciljeve. Bogatstvo je za čovjeka! I treća tema današnje nedjelje jest promišljanje. Razmišljanje je naš bitni element. Potrebno je pred svim odlukama promisliti. Nije dobro činiti bez razmišljanja.

 

Čovjek jer ima razum njegovi instinkti nisu određeni, kao kod životinja. Naši su instinkti pogrešivi. Pred životnim odlukama treba smireno razmišljati. Zato idemo u škole, uče nas roditelji da razmišljamo i poslije razmišljanja da djelujemo u skladu razmišljanja. Biblijsko upozorenje na razmišljanje je vrlo važno. Neki misle kad vjeruju da time ne trebaju razmišljati.

 

Nijedan ljudski čin, pa ni stav, nije ljudski ako nije proizišao iz razmišljanja. Čovjek je po svojem razmišljanju i ljubavi sličan Bogu. Što je sličniji to je sretniji i potpuniji. Ovi Isusovi pozivi su za našu sreću i puninu.