2010-06-01-10-ned-kroz-god-c-mj

 

 

 

 

'MLADIĆU, KAŽEM TI, USTANI…' (Lk 7,  11- 17)

 

 

 

Kako čitati ovaj biblijski tekst danas? Da li racionalistički, povijesno ili simbolički? Tko će nam dopustiti da živimo? Tko će nam dopustiti da živimo puninu života? Jer svi znamo da ima života koji nisu životi, ima života koji su patnja i tuga. Vrlo često život je obilježen patnjom i žalošću, život bez slobode. Ima života koji žive bez ljubavi i razumijevanja. Svi smo mi doživjeli neku smrt voljene osobe. Stali smo pokraj te osobe i očekivali 'čudo' – molili za čudo.

 

Možda to izgleda ludo ali je naravno. I to je bio kao neki iskon naše vjere. Nikako nismo prihvaćali da je naš voljeni mrtav jer smo vjerovali da je njegov duh živ, da nas ljubi i mi njega i da je s nama. Imamo u životu događaja koji su nam neracionalni ipak su stvarni, zapravo mi ih doživljavamo kao stvarne. Koliko majki danas plače nad svojom djecom? 'Mrtvi' ljudi šeću našim ulicama. Izgubili su se kao ljudi. Bez ikakvog su smisla za život.

 

Nešto se iz njihovog života ispraznilo, kao da im je duh otišao iz njih. Ipak i oni traže svoj životni smisao – i oni traže svog 'Krista' da ih oživi. Traže razne učitelje, međutim ne nalaze na učitelja čija će im riječ vratiti život. Koliki ne čuju ili neće da čuju riječi: Mladiću, ustani!' iako nemaju drugog izlaza. Ili će prihvatiti da budu 'uskrišeni' ili će umrijeti. Potrebno je u Kristu otkriti svojeg spasitelja, onoga koji nas poziva i u kojemu možemo naći osmišljenje svojega života. Njegov život i riječ daju čovjeku svijetlo i novi smjer življenja. Isus očituje Boga kao smisao života. Ljudski život ili se živi smišljeno ili se uopće ne živi. Od ideala se živi ili se umire.

 

Danas je velika ponuda 'proroka'. A Isus je na liniji života pa on nikome ne konkurira niti njemu tko. Krivo bi bilo suprotstavljati ga ili mu se suprotstavljati. Tko vjeruje u Isusa i njegovu riječ, uskrsnut će na novi život. Da li mi uopće čeznem za nekim novim životom, za kvalitetnijim životom. A Isusovo vrijeme je tu. Ne treba ga čekati. Danas nam Riječ govori o duhovnom uskrsnuću: da nam Bog dadne život, da nam Bog povrati život, da istinski živimo božanski život. Bog je moćan da nas promijeni. A svi smo mi barem djelomično mrtvi, inertni, zaleđeni. U isto vrijeme smo živi i mrtvi, u nadi, u ljubavi i plemenitosti.

 

U svakome od nas ima dosta 'slojeva' (predjela) u koje nikada nismo stupili. Strašimo se, bježimo od toga zato nas ponekada zahvaća beznađe. I tako neki hodajući umiru. Nekad je 'razoreni čovjek' u lošijem izgledu nego li mrtvac. Ali Bog može uskrisiti mrtve, on može stvoriti novog čovjeka. Sjetimo se dijaloga između Nikodema i Isusa… Ateist nije samo onaj koji ne prihvaća postojane Boga – takvih je vrlo malo – već i onaj koji ne vjeruje da ga Bog može promijeniti i da se nikako ne ože promijeniti.

 

Isus nas upozorava da njegova misija nije sam duhovna, pa se i ne smije svesti samo na duhovno: „Dođite i vidite da duh nema tijela ni kosti, a kako vidite ja imama.“ On jede, pije… On, iako je uskrsnuo, s njima jede i pije, s njima je zajedno.

 

Ovo je poziv da se kršćanstvo ne smije svesti na golu duhovnost, da ono treba biti utjelovljeno i tako življeno. Isus uskrisuje mrtve na novi život već u ovome svijetu. Koliko li majki plače nad svojom djecom, kolikima je potrebno da im sin uskrsne i da im se obrišu suze? Kršćani su na to pozvani, ako vjeruju svojem učitelju Isusu Kristu. Oni trebaju tješiti, uskrisivati i brisati suze. Svi smo mi bilo udovica iz Evanđelja bilo njezi sin.

 

U svakom slučaju obratimo se Isusu, a on je tu da nas uskrisi i utješi. Tko će nam dati život za kojim čeznemo? Ima života koji ne mogu dobiti kvalifikaciju života. Koliko ih je u izgubljenom stanju, u neljudskim uvjetima. Neki su čak nesposobni za ljubav i zajedništvo.

 

Možda previše želimo tjelesnu situaciju promijeniti, a potrebno nam je da se duhovno promijenimo pa ćemo se promijeniti cijeli. Potrebno nam je se otvoriti jednom drugom životu prema kojem smo mi usmjereni. Potrebno je 'nadići' vrijeme i ući u vječnost.