2010-03-29-v-petak-c-mj

 

 

 

 

GOLOTINJA KRIŽA - GOLOTINJA HUMANITETA

 

 

 


(Poetska meditacija)

 

 

 

Danas, kraj svijeta, Danas, svijet se srušio u ruglo! Stvorenje koje je Bog htio dobrim zaodjenulo se tminama. Čovještvo koje je Bog htio plemenitim u sebi se izopačilo. Sve djelovanje, sve ljudske riječi samo su smrt. Danas, samo se zbrajaju golotinju i muk. Sam Bog više ne govori osim govora golotinje i tišine. Pred nama, gol oltar, ogoljen, goli kamen, izrezan u živo. Tijelo: sahranjeno razapeto tijelo.

Dakle, što činiti? Ljudsko lice, za koje je Bog htio da bude izraz harmonije, sada je patničko radi torture.

 

Ljudska riječ, koju je Bog htio da bude ispovijest i pohvala njegove Istine, od sad govori samo laži i lažno svjedočanstvo. Ljudsko srce, za koje je Bog htio da bude zajedništvo i za sebe, više nije nego samo podlost i izdaja. Ljudsko umijeće, kojim je Bog htio uljepšati stvorenje, sad proizvodi tuniku poprskanu krvlju i porugom. Da, stanite, stanite… (Ps 45, 11). Sve je ispraznost (Prop 1, 2). Vjernosti više nema među ljudima (Ps 12, 2).

 

Mir svima preko koji se želimo oformiti, izraziti, poboljšati, stvarati se u sebi. Smirenje plemenitim osjećajima, čistom savjesti. Mir obrani vrijednosti, humanitarnost. Sve je ovo danas postalo ispraznost, jer je sam Bog stavljen u smrt blasfemije. Više ništa, nego ti promisli. Danas, samo računati golotinju i šutnju Sina čovječjeg. U ovoj borbi koja suprotstavlja Boga i Poglavicu ovoga svijeta, Sotona naizgled pobjeđuje.

 

Pod prividom njegove pobjede, na izgled je cijelo čovječanstvo potpalo pod njegovu vlast. Cijelo čovječanstvo? Ne jedan dio, nejaki dio na ovoj žrtvenoj kameni, cijela dobrota čovječanstva koncentrirala se. U Isusovoj božanskoj muci, čovječnost je dobrovoljno razgolićeno, sveg umjetnog, sveg lažnog, sveg ispraznog. U ovom malom ostatku čovječnosti, nema ništa više nego predanje Ocu Nebeskom. Čovječnost živi potpuno u samo jednom čovjeku, Isusu, sinu Marijinom, Jaganjcu Božjem žrtvovanom za spas svijeta.

 

Dakle, braćo i sestre, bilo što bili – dobri kršćani ili otpadnici, stidljivi ili žarki, turisti ili praktikanti – malo je važno.
Bilo što mi činili ili ne činili ništa, malo je važno.
Samo se danas računa golotinja našeg pogleda na golotinju raspetog.
Prestanite i znajte da sam ja Bog (Ps. 45, 11).

Pred nama, u svojoj razgoljenosti i tišini, Gospodin Bog očituje svoju svemogućnost i svoju ljubav. On ruši Stari svijet i rađa novi. Nema li nikoga da ga gleda? Ma da, dvije su osobe tu. I mi svi s njima, bilo što smo, ako naše oči imaju vjeru. Marija koja se tu stoji, pokraj Isusovog križa, bez riječi, bez razumijevanja, klanjajući se. I također jedan bandit, odbačenik od Starog svijeta: samo jedan pogled vjere i ljubavi na Isusa dovoljan mu je da zaradi Raj.

 

Gospodine ja sam vidio tvoje djelo, i ja sam povjerovao. Ja sam vidio tvoje spasenje nna zemlji.(Hab 3, 2-3)
Pred nama, pred našim očima, križ cvjeta. Ja sam tu da gledam. Ja razmatram, ja vjerujem. A ti, Gospodine, sjeti me se, uzmi me sa sobom.

 

(f. H. Donnaud, op)