2010-03-29-v-cetvrtak-c-mj

 

 

 

 

EUHARISTIJA – VEČERA LJUBAVI

 

 


STOL PROSTRT ZA SVE LJUDE KOJI VJERUJU U LJUBAV

 

 

 

 

U najkriznijem času svojeg života Isus ustanovljuje Večeru prijateljstva – Euharistiju – Misu. Večeru zakletve na vjernost i prijateljstvo. Isus je bio svjestan koje sve kušnje nadolaze za njega i njegove sljedbenike. Znao je kako je vrlo teško ostati vjeran i čovjek u iskušenjima i progonima.

 

Skoro je vidio koliko je čovjek jak i koliko je njegova ljubav krhka. U slavlju su svi solidarni, svi slave, ali u kušnjama samo su rijetki ostali vjerni prijatelju za kojeg su rekli da je Mesija. Isus inaugurira i naviješta novi princip međuljudskih odnosa. Naviješta ljubav. Što uzvišenije i što idealnije, ipak ljudi (mi) ne prihvaćamo taj princip u konkretnim prilikama. Po svim drugim principima se postupa a najmanje prema kriteriju ljubavi.

 

I Isus sa svojom ljubavlju nije dobro došao u čovječanstvu koje se kupa u nedaćama i mržnji. I Isus postaje smetnja. Oni (mi) ga hoćemo ukloniti iz svoje sredine. Misa (euharistija) je čin sklapanja prijateljstva s Isusom i međusobnog - svih onih koji će ga slijediti bez obzira kakve ih kušnje snašle. Bila je to zakletva na krv i tijelo – na cijelu osobu, na život i smrt. Ljubavi se dala prednost pred životom i smrću.

 

Zapravo, vjera je da je ljubav jača od zla, od smrti. Ali koliko god je to lijepo toliko izgleda i nevjerojatno. Čovjek nije stalan u ljubavi. Plane kao vatra i brzo opet utihne. Zar to vrlo dobro ne pokazuju likovi okolo Isusa, pa i ljudi tokom cijele naše ljudske povijesti. Ljubav – Bog – molitva – uzajamno povjerenje (prijateljstvo) osovina su kršćanstva. Isusova posljednja večera – koja nije radi prehrane –sažimlje cijelu religioznost Hebreja, Isusovu osobu i ljubav, te je najava budućnosti. U osnovi sveg je objava Božje ljubavi. Objava kroz stvorenja, objava kroz čovjeka, objava kroz Isusa. Zato su na Isusovu gozbu pozvani svi ljudi. Svako ljudsko srce je pozvano na ljubav. Nitko nije isključen tko god vjeruje u dobro i plemenitost.

 

U Euharistiji se proslavlja Boga i čovjeka. Ona je 'sredstvo' međusobnog povezivanja, međusobnog mirenja i opraštanja. Ona je 'za oproštenje grijeha' (Isus). Kako razumjeti euharistijsko blagovanje – prijateljsku 'čašicu i zalogaj' ako to ne prakticiramo, ako se više ljudski ne hranimo? Prema biblijskom razumijevanju životna je snaga u krvi.

 

Tijelo bez krvi nije živo. A tijelo i krv čine potpuni život. Zato Isus daje 'svoje tijelo i svoju krv', daje cijeloga sebe. I Isus cijeloga sebe, tijelo i krv, identificira s kruhom i vinom blagovanim radi prijateljstva i u prijateljstvu. Jasno, po snazi Božjeg Duha ljubavi. Ne radi se ni o kakvome magijskom činu, nego o uprisutnjenju ljubavi - Isusa s nama. Euharistiji je prvotni cilj zajedništvo među braćom i sestrama. Tko nije za zajedništvo taj ne odgovara euharistiji.

 

U bratstvu kruh i vino postaju tijelo i krv, postaju život. Blagovani kruh i piće nisu samo znakovi ljubavi, nisu sama ljubav kao što je poljubac znak s ljubavi. Euharistija je Isusov 'poljubac' prijateljstva i zajedništva. Zato jako puno zavisi plod pričesti od našeg 'raspoloženja'. Ljubav razumije samo ljubav.

 

Događanje ljubavi, infuzija ljubavi oprašta grijehe – Ovo je za oproštenje grijeha. I, tko jede ovaj kruh živjet će uvijek. Kroz euharistiju uvijek oživljava zajedništvo s Isusom i s braćom i sestrama. Tko nije za zajedništvo taj nije pripravljen za euharistijsko blagovanje i piće. Nema dvojbe da je Misno slavlje više od euharistije (zahvaljivanja), iako je ona usmjerena za zahvalu za ljubav i oproštenje.

 

Ona još više komunicira. Ona samog Isusa uprisutnjuje po snazi (ljubavi) Duha Svetoga. Kroz euharistiju događa se unutarnje preobraženje. Zapravo, euharistija (gozba ljubavi) je sjeme ljudskog uskrsnuća.

 

 

Marijan Jurčević, OP