2010-03-03-naslovna-3-kor-mj

 

 

 

 

STRPLJENJE I OBRAĆENJE

 

 

 

 

Gospodine, ostavi smokvu još ovu godinu dok je ne okopam i pognojim. Možda će ubuduće roditi...(13,8-9).

Često sami konstatiramo da nam život nije baš plodan dobrim djelima. To još bolje vidimo kod drugih. Kako se u takvom stanju ponašati - poučava nas Isus. Isto tako se vrlo često pitamo zašto nas, ili bližnje naše, snalazi neko zlo. Najjednostavnije je reći da je to posljedica nekih naših zlih postupaka. Ipak, s tim se odgovorom Isus ne slaže.

 

 

To je misterij koji ne možemo shvatiti. Najočitiji je Isusov poziv svim ljudima: obratite se! Iz ovoga poziva ne treba izvući zaključak da se trebaju obratiti samo oni koji ne vjeruju. Radi se o pozivu da se svi mi obratimo, da počnemo živjeti prema svojem uvjerenju i vjerovanju. Svi se kršćani trebaju obratiti, počevši od ‘vrha’ do ‘dna’. Za Bibliju nevjernik nije onaj koji ne vjeruje u Boga, nego onaj koji ne živi prema Božjim zapovijedima. Stoga se ovaj poziv odnosi na sve ljude i sva vremena.

 

Svi se trebamo obraćati i postajati plemenitiji. Obraćenje je proces. Rijetki su koji odjednom budu preobraženi. Redovno se to događa u vremenu i stoga treba upornosti i strpljenja. To znači također da se ni u kojem slučaju ne treba prepustiti i dignuti ruke od sebe i svojeg nastojanja da se bude plemenitiji i bolji. Svi ljudi su pozvani na ljubav i plemenitost. Svake godine provodimo korizmu kao intenzivnije vrijeme na svojem sređivanju i poboljšanju.

 

Potrebno je izići ispod maski, osloboditi se lažnog svojeg stanja. Korizma je vrijeme kad s Božjom pomoću “okopavamo sebe”, kad nam to vrijeme nudi Crkva kao milosno vrijeme. Bog nam trajno nudi milosno vrijeme. Neprestano nam nudi milosti. Istinski čovjek je Božja nada. Ovaj tjedan zadaje nam ‘zadatak’ da se upitamo koliko je naš život plodan, koliko iz njega proističu dobra djela. Isto tako da se upitamo koliko smo sterilni dobrim djelima, odnosno koliko još u našem životu ima tame i zloće? Upitajmo se kakvi su naši odnosi prema našim bližnjima? Da li bi se mogli kvalificirati kao odnosi osobe koja slijedi put Isusove ljubavi i dobrote?

 

Koliko smo strpljivi na svojem poslu? Koliko radimo savjesno svoja zaduženja? Izgleda da se naučimo raditi samo pod zakonom moranja, a dok je nešto ostavljeno našoj slobodi tada se pokazujemo besplodni. To i takvo stanje pokazuje čovjeka na razini djeteta i čovjeka bez uvjerenja. Što smo, najbolje pokazujemo na poslovima slobode, što smo slobodni učiniti i ne učiniti. Tu se pokazujemo što smo u svojoj dubini. Sad kad smo ušli u novi milenij pitamo se koliki su plodovi kršćanstva na uzdizanju dobrote i plemenitosti? Odgovorni smo za sadašnje i buduće vrijeme. Ako dajemo loše primjere pokazujemo mogućnosti i drugima da tako rade.

 

Isto tako dobrim primjerima pokazujemo mogući put usrećenja i punine. Ne smijemo se naviknuti na stanje ni dobro ni loše. Ne smijemo se naviknuti na neplodno stanje. To je prazni život. Taj prazni život se osobito očituje kao besmislen. Samo život ispunjen dobrotom i ljubavlju je osmišljeni život. Najopasnije je kad se čovjek nauči živjeti na “bespolodni” život, pa tako prolaze dani i godine bez životnog roda. Bez dobrih djela. Tada se gubi i nastojanje da se poboljša, da se mijenja. Zato je u kršćanstvo trajni poziv na obraćenje, na prihvaćanje mijenjanja. Kršćanstvo uvijek polaže nadu u čovjeka, prema svojem učitelju.

 

To je također razlog zašto se nikoga ne može otpisati niti odbaciti. “Još jednom okopajte smokvu...” Život ispunjen dobrim djelima je nešto što mu daje puninu i smišljenost. Za dobra djela, plodove, čovjek se nikada ne kaje. Ono što je u našem životu najosmišljenije i najsigurnije jesu dobra djela: nahraniti gladna, napojiti žedna, pomoći bolesnome, utješiti žalosnoga... Mi smo na životnom putu na kojemu susrećemo svoje slavne dane, svoja čudesa, ali isto tako i svoja zakazanja, svoje kušnje, svoj križ, i na koncu koji budu išli putom ljubavi, svoje uskrsnuće.

 

Gospodin svake godine, a moglo bi se reći, svaki čas bdije nad nama i polaže svoje nade u nas. On očekuje plodove ljubavi od nas. Mi trebamo uočiti razloge svoje neplodnosti, razloge zašto nam prolaze godine, a mi ne da nismo bolji nego se zna dogoditi da smo još zločestiji. To nas treba zabrinuti.

 

Obratimo se i povjerujmo Evanđelju: ljubav je naše spasenje.  Ipak, ne smijemo odgađati svoje obraćenje. Sve ima svoje vrijeme. Nemojmo dopustiti da nam iscuri vrijeme i da ne propadnemo ispod mogućnosti povratka.

 

 

Marijan Jurčević, OP