2010-01-21-3-ned-c-mj

 

 

 

 

ISUS - NAVJESTITELJ RADOSNE RIJEČI

 

 

 

(Neh 8, 1-4, 5-6, 8-1o; Lk 1, 1-4; 14 – 21)

 

 

 

I. Pouka iz Izraela.

 

Biblija nam donosi iz povijesti Izraela kako su izraelci izbivajući u ropstvu bili zaboravili Zakon (Toru), ne samo kao nauku (teoriju) nego i praktični sadržaj (etiku). Pripadali su Hebrejima ali su se ispraznili “hebrejskog sadržaja“. Sad (tada) je trebalo ponovno narod nahraniti (iznova čitati) sadržajima Tore (Biblije). Kad su već Hebreji potrebno je da u sebi imaju i 'hebrejske sadržaje'. Kako bi mi to danas čitali, ovdje u Hrvatskoj?

 

Da li bi se moglo reći da smo i mi bili u ropstvu (većina naroda) i da su mnogi naši kršćanski i hrvatski sadržaji ispražnjeni. Ostala je ljubav pripadnosti kršćanstvu i zapadu, katoličanstvu, ali smo također ispražnjeni kršćanskim sadržajima. Moglo bi se reći da nam je na općem planu potrebno učiniti ono isto što je učinio Ezra Izraelskom narodu. Nanovo uvoditi u kršćanske sadržaje. Potrebna nam je unutarnja obnova iako se dogodila izvanjska promjena. Izgleda da je sad potrebno ponovno uvođenje u kršćanstvo i kršćanske sadržaje, barem što se tiče javnog ponašanja.

 

Mnogi ne znaju elementarne geste kršćanskog ponašanja, što je očito s nekih vjerskih (javni) skupova. 'Ropstvo' je i mnoge od naše braće i sestra otuđilo, ispraznilo od kršćanstva. Potrebno je vratiti se iskonskoj vrijednosti. Zar nam se Božić nije 'izvanjski' ispraznio, zar se nije dosta profanirao iako ga slavimo kao kršćanski i državni blagdan? Zar ga nismo svetije i religioznije slavili 'u katakombama'? Tako se dogodilo još s dosta kršćanskih vrednota.

 

Postali smo danas nemoralnije društvo nego li što smo to bili prije. Pogledajmo samo na razini govora. Nikada u masmedijima nije bilo vulgarnijeg govora i psovanja kao danas. Potrebno je cijeli život revitalizirati jer je se dosta sekularizirao. U tome vrlo brzo slijedimo sekularizirani Zapad. U Bibliji za sva događanja imamo upute i vjekovna iskustva.

 

Ništa nova pod kapom nebeskom, kaže narodna poslovica. Ali isto tako treba prihvatiti i pouku kako se obnoviti. Bibliju treba trajno prepročitavati i uvijek će nam iznova progovarati i život osvjetljavati. Osvjetljavat će nam put u budućnost. Do sada smo branili kršćanstvo sada ga treba proživljavati u slobodi djece Božje.

 

 

II. Isus navjestitelj Radosne vijesti i  budućnosti.

 

Isus je poslan da navijesti 'zatvorenicima slobodu'. On naviješta oslobođenje. Očito je da se više ne radi o političkom oslobođenju nego o osobnom oslobođenju. Ako se čovjek u svojoj nutrini ne oslobodi, nikakvo političko oslobođenje ne će mu donijeti slobodu. Osobna sloboda je nešto što nije zavisno od drugoga. Mi smo za svoju slobodu odgovorni. Sami se oslobađamo o svega onoga što nas osobno zarobljava.

 

Osobnog ropstva nećemo se riješiti oslobađajući se političkog ropstva. Ljudi su se izvitoperili, začahurili u sebe, zatvorili u nepovjerenje, izrodili u mimikrijske karikature… Svega se toga treba osloboditi da bi nam “svanula“ osobna sloboda. I osobno ropstvo uvjetuje društveno sljepilo. Društveno sljepilo je skoro najteža čovjekova bolest. Uzrok je mnogih zala i zabluda. Posljedice su strašne i katastrofalne. A tko nekada u nečemu nije bio zaslijepljen – slijep?

 

 Isus naviješta, donosi poruku takvima, svima nama. Pomaže nam da iziđemo iz toga duševnog kompleksa. Sv. Augustin je mislio da je duševno sljepilo uzrok svih čovjekovih zala i grijeha. Zaslijepljen čovjek nema pravi kriterij izvora dobra. Dok vlada duševno sljepilo čovjek ne može prepoznati ni drugog čovjeka kao brata niti Boga kao stvoritelja, ni Isusa ka Krista (Mesiju). Isto pravilo vrijedi za duševno slijepilo kao i za osobno ropstvo.

 

Sami smo uzročnici tog slijepila. Ako se ne otvorimo nikada nećemo biti oslobođeni. Prosvjetljenje se ne može dogoditi bez našeg htijenja i nastojanja. Danas ponovno Isus upućuje svoju riječ nama. Svi mi i robujemo i svi smo djelomično slijepi. Dovoljno je otvoriti se iskreno njegovoj poruci i njegovom pozivu. Otkloniti sve ono na što nas je pozivalo božićno vrijeme.

 

Ispraviti krive putove, poravnati doline koje nas razdvajaju, potisnuti mržnju iz svojeg srca, prepoznati gladne i žedne, žalosne i ucviljene… Na koncu, ne budimo nestrpljivi ni sa sobom ni s drugima. Pođimo pravim putom i Božji Duh će nas jačati na tom putu slobode i svjetlosti. “Tvoja Riječ je svjetlo mojoj stopi…“

 

 

 

Marijan Jurčević, OP