2010-01-13-2-ned-kro-god-mj-c

 

 

 

 

(1Kor 12, 4-11; Iv 2, 1 – 12)

 

 

Ivan evanđelist ženidbenom scenom u Kani opisuje (poučava) o pouzdanju u Isusa prema svakom čovjeku i čovječanstvu. Stvaraju se prijateljstva, čine se zaruke s velikom nadom, s velikom željom za istinskom ljubavlju. I to je bez sumnje dobro. Ali, nažalost, vrlo često se ubrzo konstatira da te zaruke, to jedinstvo nema 'vina', nema duha, nema onoga na čemu bi se moglo to zajedništvo održati. Isto tako možemo konstatirati zajedništva (zaruke) koje su nastale na 'vodi', ali kao da im se dogodilo čudo, planula je ljubav. Netko je učinio 'čudo' u njihovom životu. Sreća da je Isus (prijatelj i prijatelji) bio prisutan u njihovom životu.

 

Mnoge danas razvodnjene veze ne nalaze više načina kako da ostanu zajedno. Sve su 'pokušavali' i opet ne ide. Kao što se pokušavalo s već razvodnjenom religijom starog Izraela. (Posude za vodu bile su obredne posude unutar židovske religije). I danas je rješenje kao što je bilo onda, - pozvati Isusa Krista, pozvati njegovu Majku, pozvati njegove učenike. Mnoge su se ženidbe razvodnile, mnoge su rastave u svijetu. Treba pozivati Isusa, možda on 'učini čudo' pa ljudska nepodnošljivost pretvori u ljudsku ljubav (vodu u vino). Sama Marija preporuča: učinite sve što vam reče. To je danas poruka mnogim obiteljima koje su se 'razvodnile', da učine što im Isus preporuča.

 

Na prvi pogled izgleda nešto nemoguće, ali se kasnije pokaže kao spasenje. Tako će svi koji su iskusili 'vodu' ili poznavali 'loše vino', sada kušati novost života – zaljubljene obitelji. I danas je opasnost da se mnogi sakramenti pretvore u formalnost, u nešto tajanstveno. Isus dolazi tamo gdje ga prijateljski pozivaju, učenici s njime i Isusova majka. Ovo ne ide za tim da se vrši propaganda nego je propaganda istinske molitve i istinskog slušanja Isusa i njegovih riječi. Oni koji joj povjeruju tek tada osjete koliko je ona spasonosna, koliko čini čudesa. Zar nije veće čudo da se povrati ljubav tamo gdje se ugasila, nego li pretvaranje vode u vino?

 

U vremenu smo krize vrijednosti, u vremenu kad treba netko ovu bljutavu vodu pretvarati u vino. Na to je pozvano kršćanstvo. Ono ne nastupa silom nego ljubavlju, a samo ljubav pretvara 'vodu u vino'. Vrlo niske novotarije neće nas spasiti. Nije nama dovoljno novi sistem i nova sloboda ako nemamo novo srce, sve će biti još profanije. Sistematsko, režimsko dokidanje religioznosti nije uspjelo, ali nažalost, može jako više štetiti bezvrijedna sloboda. Zato bi mogli reći jednu poslovicu: Niti je sve staro loše niti je sve novo dobro! Potrebna nam je svjesna kritičnost. Danas je puno potrebnije biti samosvjestan nego li u vrijeme neslobode.

 

Ovo vrijedi za sve kršćane i za sve ljude. Nažalost, mnogi su se kršćani izgubili u ovome relativizmu. Sve je izjednačeno i sve je podcijenjeno. Niti su svi životni putovi isti niti su sve religije iste. Ovim ne niječemo druge, ali potrebno je da vrednujemo i živimo svoje uvjerenje i svoj put. Pretvaranje vodu u vino = pretvaranje prazne ideologije u životnu istinu, pretvaranje praznih riječi u puninu poruke. Isus je pretvorio vodu starog svijeta u vino novog čovječanstva. I to je rečeno slikom svadbe i pretvaranja vode u vino.

Različiti darovi – jedan Duh:


Danas je u modi govoriti o pluralizmu u svemu i svačemu, zato je važno sjetiti se Pavlove poruke: pluralizam je strukturalna stvarnost. Sve je različito, svako biće ima sebe, ali ipak sve je sjedinjeno u Jednom Duhu. Pluralizam je plodan, stvaralački, inventivan…, ali također može biti i razoran ako nije prožet duhom dobrote. Dobrota i ljubav svaki pluralizam sjedinjuju: sjedinjuju različite narode, svjetove, darove… Prema tome, svođenje ljudi i njihovog mišljenja, kao i ponašanja na monolitan način je osiromašenje, to je protuprirodno.

 

Ljude i svjetove ljubav treba sjedinjavati. To je ono na što poziva vjera u Boga ljubavi. Kao što jedan duh okuplja cijelu obitelj, iako su različiti, tako isto treba jedan duh sjedinjavati različite ljude. Ljudi bez duha su monolitni, jednovalentni, jednodimenzionalni, siromašni. Ljudi bez duha su razvodnjeni ljudi. Duh ljubavi pretvara 'vodu u vino', duh ljubavi sjedinjuje različite darove. Sve to izgleda nevjerojatno ali život potvrđuje da je to životna istina.

 

Današnje Evanđelje i čitana poslanica jasno nam govore da nam je potreban Isus Krist. Potreban nam je  jer su se mnoge obitelji i brakovi raspali, jer su mnogi darovi nesjedinjeni. Učimo što nam Isus kaže i čudo će se dogoditi. To nam savjetuje Isusova majka Marija.

 

 

Marijan Jurčević, OP