2009-12-14-4-adv-c-mj

 

 

 

 

BOŽJI I MARIJIN PLOD DONOSI RADOST ČOVJEČANSTVU

 

 

 


(Lk 1, 39-45)

 

 

 

 

Koliko smo danas željni blagovjesnika onima koji su se tek začeti i koji će se roditi? S kojim osjećajem i strahovima ili radostima stojimo pred budućnošću onih koji su tek začeti ili koji se rađaju, pa i pred budućnošću današnje mladosti? Danas, kad se nalazimo u vremenu krize duha i krize  zemlje (kozmosa), gdje je spas da se ipak bude optimistički prema budućnosti? Željni smo i potrebni osobe i osoba poput Marije koja nosi Boga u svojem srcu i u svojoj utrobi, a nema drugo ništa (nema izvanjskih dobara, nema ni prebivalište).

 

Bog je prisutan u njezinom tijelu i njezinoj duši. Sigurno ne može biti u tijelu ako prije nije u duši. Nama je danas problem, što nije božanski duh prisutan niti u duši, a pogotovu nije u tijelu. Tijelo (čovjek) bez duha je zastrašeno, bez budućnosti, bez radosti, bez vizije. Možda se danas pred Marijinim 'plodom' zdvaja kao i sv. Josip. Da li je to istinski božanski spas ili obmana? Josipovo zdvajanje prihvaćanja Isusa je tip zdvajanja čovječanstva. Je li njegov zov, njegovo prihvaćanje istinsko božansko objavljivanje, ili nesigurni ljudski govor. Još smo mi u "starom svijetu", iako se Isus rodio pred dvije tisuće godina, ali se još nije rodio ni začeo u mnogim ljudima, mnogim srcima.

 

Evanđeoska je poruka: samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe božanski duh. Svi drugi pokušaji (ako se zaobiđe ljubav i dobrota) često su razine svakodnevnice, 'ljudski'. Spoznaja Boga ocrtana je u Bibliji kroz susret dviju žena (Marije i Elizabete). Jedna žena (Elizabeta) tip je čovjeka koji već zdvaja da može učiniti nešto novo, da može poroditi, druga žena (Marija) je tip čovjeka koji vjeruje i sadržaj vjere i budućnosti nosi u samoj sebi. Bogatstvo je u nama – Bog je u nama. U susretu – prijateljskom – prepoznaje se Boga. Zato Božić upućuje ljude jedne prema drugima. Na prijateljske susrete. Marija nas podučava da nema razloga u 'veličini' da se drugome ne primaknemo. Ljudi se susreću, a ne veličine. Možda su baš veliki tako ponizni i skromni, a oni napuhani veliki uopće nisu ljudski veliki. Čovjekova veličina je u njegovoj dobroti.

 

A svatko zna da nam je svima potrebno još dobrote i plemenitosti. I još nešto svim ljudima Marija posvješćuje: drugome treba nositi radost i život. Svi smo mi tražitelji radosti i Boga. Dobrota spoznaje Boga. Ako ne zamjećujemo običan ljudski život (bremenite majke) i ako se njemu ne radujemo, kako ćemo se radovati i primijetiti Boga Isusa koji prolazi put ljudskog života. Božićna 'igra' nosi puno veću poruku negoli je sam događaj Isusova rođenja.

 

Ona poklapa cijeli ljudski život izrečen na jedan idiličan način. Isusa treba poistovjetiti sa svim ljudima, kao i Mariju. Tu je izrečena poruka odnosa prema životu, rađanju, prijateljstvu, razumijevanju i nerazumijevanju, skromnosti i bahatosti. jedan božanski događaj poklapa cijelu ljudsku povijest, sve živote i sva ljudska ponašanja. Budućnost pripada onima koji povjeruju Dobroti. Ti će dočekati i doživjeti Božić. U njima će zaigrati novi život, novi čovjek.

 

 Ne radi se o nekom naivnom vjerovanju nego o najozbiljnijem predanju i zakoraku u Budućnost. Još smo mi starozavjetni i nikako se ne damo da povjerujemo kao Elizabeta kojoj se činilo da je sterilna i ostarjela.., a ipak se rodio novi život (Ivan Krstitelj) od skoro 'otpisane' osobe. Možda smo i mi kao Elizabeta prije povjerovanja, sad je vrijeme da prijeđemo u stanje vjerovanja Bogu i ljudima. Marija je tip žene nade i dobrote, a Elizabeta tip žene potištene i uzvjerovale.

 

Marijan Jurčević, OP