Nemoj imati drugih bogova


Deset zapovijedi - Zakon trećeg milenija

(Papa Ivan Pavao II.)

 


To je vječni poziv čovjeku, ako želi biti slobodan. To je također trajna kušnja povijesti i današnjice. Zato se ne treba čuditi što još danas nemamo slobodnog čovjeka niti slobodno čovječanstvo. Robuje se ili klanja raznim bogovima. “Krivi bog” se kamuflira kao istinski Bog, naprotiv, još se jače nameće i reklamira za istinskog Boga.

  
Nužno je spoznati da smo skloni stvoriti “svojeg boga”, klanjati mu se i služiti mu.  Prave se razna božja lica i  naličja, koja su vrlo često proizvod naših želja i imaginacija. Boga se slijedi, Boga se ne pravi!  Bogovi koji su “naši proizvodi” oduzimaju čovjeku unutarnju i vanjsku slobodu. Istinski Bog je onaj koji prebiva u ljudskom srcu i čovjekovu nutrinu oslobađa. Bogovi idoli su izvanjski, obično s licem stvari, odnosno predmeta ili utilitarnog.

        
Skloni smo također živjeti prema iluzijama i za iluzije. Osnovni i zdravi religijski princip je: «Bog je različit od čovjeka». Bog nije stvoren i otkrivaju ga samo oni koji ga traže i slušaju. Mnogi ljudi su se razočarali baš u “svoje bogove”. Tako su neki ateisti bezvjernici prema nekom svojem bogu, a taj njihov bog bio je smetnja da upoznaju istinskog Boga. Lažni i prividni bog je čovjekov put u otuđenje i smrt.

 

  3.kor-b     

   
Isus svojim životom i nastupom ruši krive bogove i krive slike o pravom Bogu. Otklanja sliku boga manipulatora. On također razobličuje “idejne idole”. To je moderna idolatrija. Klanjanje vlastitim idejama, vlastitim željama, vlastitim imaginacijama. Danas je ta idolatrija prisutna. A takva idolatrija je smetnja da se upozna druge ljude kao braću, da se upozna Boga koje je život i naša nutrina.

           
Isus čovječanstvu objavljuje drugog Boga - Boga ljubavi i slobode. Objavljuje Boga života. I tako prestaje ropstvo stvarima i osobama, nestaje kulta ličnosti, pa i bilo koji drugi kult osim Bogu. Tako se dolazi do svijesti da su svi ljudi braća, da su slika božja na zemlji. Vrijedni su svake pažnje i ljubavi, ali nisu božanstva. Čovjek je ipak samo čovjek ali ne i ne Bog.

         
Očišćenje od lažnih bogova je dubinsko pročišćenje koje traži radikalniji zahvat nego li svi postovi. To znači prihvatiti reviziju svojeg shvaćanja Boga. Nisu li se dogodila “mirenja” koja su nespojiva? Klanjanje idolima uvijek je klanjanje stvarima i interesima. Za neke je Bog postao samo riječ bez sadržaja. Bogu živome treba vratiti istinsko zančenje.

          
Oslobođen čovjek od idola najotvoreniji je Božji hram kojega je nemoguće porušiti. U živom čovjeku prebiva živi Bog.

          
Da bi se u sebi moglo prepoznati vječne Božje i ljudske zakone potrebno je očistiti se od lažnih božanstava. Deset zakona ili deset zapovijedi jesu lice humaniteta. Po ovim principima čovjek se razlikuje od drugih bića. Po ovim principima (zapovijedima) čovjek se očituje kao razumno biće. Kroz njih se očituje čovjekova trojstvena ovisnost: o Bogu, o roditeljima (izvoru života), te o drugome čovjeku. Deseta zapovijed kao da tumači devetu. Ove zapovijedi nisu vlastitost samo Biblije, makar ih Biblija izričito pripisuje Bogu i daje im Božansko značenje. Susrećemo ih kao božanske principe i u starome Egiptu. Ovi principi su iskonski ljudskom biću. Samo su u Bibliji iznijansirani i konkretizirani.

          
Kad bi čovječanstvo odbacilo ovih Deset principa (Zapovijedi) odbacilo bi pojam čovjeka kao slike Božje. Čovjek bi pao ispod ljudske razine. Da li Zapovijedi prepoznajemo u svojem biću, u svojoj savjesti? Ovi principi se prepoznaju kao dar čovjeku - ljudskom biću.

          
Kad god čovječanstvo odbaci ove principe čeka ga rušenje i propast. “Čuvaj ih i kada ih ne razumiješ”. Tako Mojsije savjetuje svojim sunarodnjacima. “A svatko tko ih shvati reći će kako si pametan narod”. Deset zapovijedi ne spadaju na ideologiju nego na humanitet i divinitet (božanstvenost) samog čovjeka.

          
I na koncu, (Iv 2, 13-25) Isus nam danas u Evanđelju poručuje (strogo) da se njegov hram nikada ne smije pretvoriti u trgovinu. Vjera nije za trgovački račun. Zato se Crkva i kršćanstvo moraju čuvati trajne opasnosti da se ne pretvore u tržnicu, pa makar se radilo i o svetim stvarima. Komercu je od Crkve i crkve mjesto što dalje. Isus takvu Crkvu i takve hramove ispražnjuje.

 

Fr. Marijan Jurčević, o.p.