2009-09-12-24nedkrozgodbmj

 

 

 

TKO JE ISUS ZA NAS?

 

 


(Mk 8, 27 – 35)

 

 

 

Od Isusovog začeća pa do dana današnjega postavlja se pitanje: Tko je Isus? Odgovori su vrlo različiti, već prema različitim ljudima i različitim uvjerenima, ali isto tako zavise i od naše životne dobi i životnog iskustva. Očito nam nije isti odgovor u dječjoj dobi, mladosti, starosti, u zdravlju, u bolesti… Skoro u svako vrijeme svojeg života različit nam je odgovor. Odgovor na pitanje zavisi također i od načina našeg življenja. Tko je Isus, skoro i nije moguće dati potpun odgovor. U njegovoj osobi je tajne zato je teško dati potpun odgovor. U jednom odgovoru trebali bi odgovoriti i tko je Bog i čovjek. Trebalo bi odgovoriti što je Bog i što je čovjek. A ovo su dva najveća misterija.

 

U Isusu je jedno i drugo: Bog i čovjek. Zato se ne treba čuditi da trajno odgovaramo i trajno nismo zadovoljni s odgovorom. Cijela kršćanska vjera pokušava svojim Vjerovanjem dati odgovor. Izgleda da vjera najviše odgovara i njezin odgovor iako nije zaokružen (jasan) ipak je najpotpuniji i u njemu su se ljudi najviše nalazili. Znači, mi možemo odgovoriti potpuno tko je Isus Krist, ali možemo odgovoriti što je on za nas. Isus je Mesija, prema svjedočenju Petra i apostola. On je Božji poslanik čovječanstvu. To je najjednostavniji i najstabilniji odgovor, ali za nas ljude ne i najvažniji. On je Božji poslanik, Bože poslanje nama ljudima. I kao prema takvome trebamo imati svoj stav i odnos. Kroz njega susrećemo i doživljavamo istinskog Boga i istinskog čovjeka: Evo Boga, evo Čovjeka!  On je najveći na ovome svijetu i ovoj postojanosti. Kao što je na Isusov upit različito, ne suprotno, odgovorio Marko, Matej, Luka, a drukčije Ivan, govori nam da će uvijek biti pluralizma u odgovorima. Kao što već rekoh, nema potpuna odgovora jer on nadilazi odgovor ljudski. Svi idu za time da dadnu što potpuniji odgovor, a nitko ne može dati iscrpan. Zar mi znamo što je Bog pa i što je čovjek. Tajna nam je Bog i čovjek. I ovoga treba biti svjestan, a ne umišljati se veličinu svojeg spoznanja.

 

Kad bi mi mogli dati potpun odgovor, tada bi mi bili jednaki Bogu, a to ipak nismo. Svaka postojanost nadmašuje mišljenje o njoj, a kamo li ne božanska postojanost. Na Isusov upit možda se i ne traži teorijski odgovor (što nama zapadnjacima prvo pada napamet), nego je potrebno dati životni odgovor. I to možemo i trebamo. Odgovor na Isusov upit je odgovor života našeg potpuniji negoli, kako rekoh, 'glave', pa i traži određeni životni model življenja. To znači, tko odgovori da je Isus Božji poslanik tada je obavezan slijediti njegov put. Ne bi bilo dosljedno da se dadne 'točan' teorijski odgovor (ortodoxia), a da se ne dadne i životni odgovor (ortopraxia). Kako nam govori evanđelje, i Petar je bio u opasnosti da prihvatiti (ima) točan teorijski odgovor ali da ne slijedi ono što proizlazi iz toga. Kada se odlučimo za Istinu, tada se treba odlučiti (biti spreman) za sve što slijedi iz te istine, pa taman to vodilo do predanja svojega života. Možda smo najslabiji u tome da prihvaćajući Isusa prihvatimo i sve što iz toga slijedi – to je ljubiti Boga i bližnjega svoga. To znači imati Isusov odnos prema Bogu i čovjeku.

 

To bi bilo kao da smo se odlučili za slobodu i prihvatili sve što traži da se do nje dođe. Izdaja bi bila samoga sebe opredijeliti se za slobodu a prihvaćati ropstvo. Isusovo pitanje, tko je on, traži aktivan odgovor, aktivno slijeđenje Isusova puta. Tko hoće svoj život spasiti – prema Isusovom savjetu – taj treba biti spreman da ga preda za taj novi život. Tko slijedi Isusa u ljubavi, slijedit će ga i u njegovom predanju, križu. Ustvari, nositi Isusov križ može se samo s i u ljubavi. Bez 'usvojene' ljubavi nema slijeđenja Isusa.

 

Izgleda da oni koji su odgovorili da je Isus apsolutna ljubav i koji to prakticiraju, ti su i danas najsavršenije  odgovorili na Isusov upit. Koji je danas odgovor na upit tko je Isus? Isus nikada ne pada u malodušje bez obzira na kompleksne situacije. Spreman je ići do svojeg ispunjenja i poslanja. To je zov i svima koji ga slijede. On je prihvatio križ iako je znao kud ga vodi (razapinjanju i uskrsnuću) – to je također naš odgovor. Ovoga časa ako budemo hrabri i požrtvovni mi ćemo slijediti Isusa. Isus je ljubav i odvažnost. Skroman je mrviti klasje svojim učenicima, ali i hrabar da smiri uzburkane valove. Tko živi kao Isus – ljubav i dobrotu – taj najbolje i najtočnije odgovara na njegov upit.

 

 

Marijan Jurčević, OP