2012-03-14-4-ned-ko-b

 

 

 

 

BOG NIJE POSLAO SINA DA SVIJET OSUDI
NEGO DA SVIJET SPASI.

 

 

(2Ljet 36,14 -23; Ef 2,4- 10; Iv 14 - 21)

 

 


 
Iako je ljudska povijest povijest grešnosti, Isus stvara novu povijest pravednosti! Ono što nam je svima poznato jest da je čovjek slobodno biće. On je slobodan činiti dobro, ali isto tako može činiti i zlo, pa čak i protiv samoga sebe.

 

Čovjek također kao slobodan može da ljubi i mrzi. Velik je kao Bog, a može biti zločest kao Sotona. Radi toga se može govoriti da je čovjekov život (sadašnjost i budućnost) u njegovim rukama. Čovjek je obdaren umom i voljom – beskrajno misli i beskrajno ljubi ili mrzi. (Čovjek je biće istine i laži, biće ljubavi i mržnje).

 

Čovjek nije programiran na svoj čin – on je slobodan. Slobodno se može usmjeriti, predati... Ali to ne znači da čovjeku nije potreban Vođa, Bog, Učitelj. Uza svu slobodu čovjek je ipak krhko biće koje nije sigurno u samoga sebe (a i ne može biti jer to i nije). Da bi se 'ostvario' potreban je izvjesne pomoći da bi postigao svoj cilj. Također je čovjek svjestan da je smrtno biće, ali isto tako da bi mogao biti besmrtan. I sad, kako on smrtnik da prijeđe u besmrtnost?

 

Makar nesvjesno, ali se ipak događa da u tom smjeru sve postavlja. Bio netko vjernik ili 'nevjernik' – svi žele vječnost. Čovjek je također grešnik (slobodno odstupanje od principa naravi i Boga). Pa bi se moglo i reći (tako govore veliki duhovni učitelji) kada god čovjek djeluje po 'svoju', tada djeluje utilitarno (egoistički) i partikularno (iako je univerzalno buće), po tijelu. Tada griješi protiv svoje osobe i protiv onoga koji ga je stvorio (uveo u život).

 

Isus (Božja ljubav) se utjelovio da kroz sebe pročisti ljudsku grešnost, da čovjeku vrati optimizam. Iako je čovjek grešnik, time nije isključen od vječnosti. Bog i takvog grešnog čovjeka ljubi. On čovjeku otvara nove obzore i nove mogućnosti u budućnosti. Čovjek je uza sve što je grešan pozvan na veličanstvenost - pozvan je da bude Božji. Novo otkrivanje Boga kao ljubavi i čovjeka kao božjeg otkriva čovjeku novo svjetlo i pokazuje novi put.

 

Time čovjek ostavlja grijeh i polazi za Isusom ka svojoj obećanoj zemlji – sreći i vječnosti. I Biblija pravi usporedbu Mojsija u pustinji i Isusa. S Isusom započinje novi put i otvara se novi čovjek i nova zemlja. To je Nova era čovjeka i čovječanstva. Isus se pokazuje kao objavitelj Božji i kao navjestitelj božanskog optimizma. Naviješta spasenje. On je blaga i ponizna srca. On ljubi. On oprašta. On budi usnulo dobro u čovjeku koje je bilo prikriveno raznim slabostima koje su bile vidljive.

 

Isus u svakom čovjeku pronalazi ono 'božansko zrnce' i njega iznosi na javnost. Isus brani čovjeka pred čovjekom, brani ga pred drugim ljudima stavljajući ga u božansku ljubav. Neki ljudi sami sebe isključuju od ponuđene ljubavi. Ili imaju previsoko mišljenje o sebi ili se opet sami isključuju iz matice života. Isus se ne distancira ni od jednog ljudskog bića. On je za sve, On se raduje svakom obraćeniku, svakome koji je napustio zlo i uputio se putem dobrote i ljubavi.

 

On se raduje nad grešnicima, a ne da ih osuđuje. Završnica je radost a ne sudište. Tako proizlazi iz cijelog Isusovog stava i njegovih riječi – kako nam donosi Evanđelje. Isus samim sobom i svojom istinom (ljubavlju) nikoga ne iznevjeri, ako mu se vjeruje. Sada se nameće i konkretno pitanje: da li vjerujemo Isusu?

 

Možda se zadovoljavamo vjerujući da je Isus bio Božji poslanik. A praktična vjera je vjerovanje Isusu. Oni koji vjeruju Isusu i koji su pošli njegovim putom nisu bili iznevjereni. S njima je bio Bog. S njima je Bog na njihovom putu, kao što je bio s Mojsijem. 'Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta'.

 

Pa kada i zalutamo Isus se nas ljudi ne odriče. To je ono što daje fundamentalnu i psihološku sigurnost čovjeku. A iz ovoga proizlazi vrijednost ljudskog bića. Isus se predaje za svakog pojedinačno i za sve zajedno. Mi smo smišljeni pojedinačno i kao zajednica. Tako smo i objekt ljubavi pojedinačno i zajednički.

 

U Isusu je Bog pokazao kako je apsolutno na čovjekovoj strani. I ulazak u vječnost moguća je jedino kroz ljubav koju nam je objavio i otkrio Bog kroz Isusa Krista. Zato je kršćanstvo vjera optimizma, vjera ljubavi. Čim je vjera ljubavi time je vjera i optimizma, praštanja.

 

Nažalost, često se prikazuje kao vjera zakona i strave. Mislim, da to nije niti u duhu Evanđelja niti Isusa Krista. Čovječe, Bog te ljubi, Isus te ljubi i predaje se za teme, mene, za sve!