2011-11-16-krist-kralj-a

 

 

 

 

Isusov povratak (Krist Kralj)

 

 

 


(Mt 25,31-46)

 

 

 

 

U kojem smislu se danas može govoriti o Kristu Kralju? Iako skoro nitko više nema sliku kralja niti alegorijskog značenja kralja kao bitnu, ipak se današnja završna nedjelja crkvene godine slavi kao blagdan Krista Kralja.

 

Potrebno je napomenuti da se današnjom nedjeljom prvenstveno slavi završetak godišnjeg liturgijskog ciklusa Isusova života i djela za nas i cijeli svijet. I kao da se na taj završetak stavlja kraljevska titula. Danas to treba očito drugačije izreći i drugim slikama oslikati. Čovjek i svijet su u svojem razvoju. Vjerujemo da taj razvoj teži prema svojem potpunom ispunjenju, prema svojoj potpunoj istini. To potpuno ostvarenje bit će i ponovni dolazak Isusa Krista.

 

Ova povijest Utjelovljenja Božjeg završit će spasenjem svijeta. I današnje evanđelje povratno nam govori tko živi Isusovu istinu i Isusov život, tko je Isusov, tko je kršćanin. Vječna je dilema kako se ulazi u Boga i u vječnost, kako se postiže životno osmišljenje. Mi kršćani vjerujemo da se kroz Isusa ostvaruje cijeli svemir i ljudi. On je put, istina i život. Ali što to znači nama danas? Tko je Isusov ne samo reklamno i verbalno nego životno i stvarno?

 

Koji i kakav je život za kojeg možemo reći da je Isusove kvalitete i Isusova duha? Kako se događa ulazak u 'Božju istinu', kako se događa spasenje ljudskog roda? Evanđelje nam nudi dva modela spasenja. Ivanov model: U početku bijaše Riječ... Riječ prebiva u nama... oni koji spoznaju Riječ u sebi Božji su sinovi (Iv, Uvod). Božji se postaje ulaskom u tajnu samog Boga. Prepoznavanjem Boga u sebi i svijetu i življenjem božanske istine.

 

Ići ka spasenju znači u svijetu svijetliti kao Božje svjetlo. Spašavaju se oni koji upoznaše Božansku istinu. Isus je ta istina i tko u sebi ima istinu prepoznat će Isusa i Isus će njega prepoznati. Čovjekovo ostvarenje se zbiva kroz upoznavanje apsolutne Istine. Tko bude u istini prepoznat će ga Bog kao svojeg i taj će prepoznati Boga. Poziv svakog kršćanina je ovaj: biti čovjek istine u svim momentima svojeg života.

 

Tko ostaje vjeran Istini taj ostaje vjeran i Bogu. Istinoljubci su Božji miljenici jer Božji svijet tj. kraljevstvo Božje je tamo gdje je istina. Isus je Istina i svi koji su u istini upoznat će Isusa i Isus njih. (T. Chardin bi rekao) Isus će biti W svega svijeta. On će se pojaviti na koncu svijeta kao kruna svega. To bi bio prvi model spasenja: Istina i prebivanje u istini spašavaju. Drugi model spasenja donose Sinoptici (Marko, Matej i Luka).

 

Ovaj drugi model je na egzistencijalnoj razini. U njemu dolazimo do odgovora tko je Isusov i koga Isus prepoznaje kao svojeg, ali ne po 'spoznajnoj' nego po životnoj pripadnosti. Prema ovoj drugoj 'shemi' na Isusovom putu su oni koji žive Isusovu istinu, a ne oni koji ga površinski i nominalno znaju i prihvaćaju. Tko ne prakticira Njegovu istinu taj ga ne poznaje niti Isus poznaje njega. Ovaj model nam pokazuje tko je kršćanin, tko je sljedbenik Isusov.

 

Zanimljivo je pokazano u kojim se činima pokazuje božanska istina. Pokazano je kojim činima se ulazi u 'kraljevstvo Božje', u Božji svijet, u Božje zajedništvo, kraljevstvo Božje. Cijeli naglasak prepoznavanja Boga i prepoznavanje nas od Boga smješten je u međuljudske odnose. Koliko drugoga čovjeka prepoznajemo u njegovoj istini toliko prepoznajemo Boga i Bog nas. Međuljudski odnosi su uzdignuti na odnos s Bogom.

 

Time je čovjek uzvišen i spašen. Čovjek je uzdignut na božansku vrijednost. Spasenje nije okrenuto prema samom sebi. Ne kroz zauzetost samim sobom, nego kroz otvorenost i prepoznavanje drugoga i njegovih potreba. Žalostan čovjek je žalostan Bog, gladni, zatvoreni, bolesni... Kako je to divna i začuđujuća identifikacija Isusa i ugroženog čovjeka! Ovakva identifikacija se nije dogodila ni u jednoj religiji.

 

Ovim Isusovim pozivom kršćansko vjerovanje je jednostavno, a kršćanska praksa vrlo zahtjevna. Očito je da ju se ne može u život sprovoditi ako se ne usvoji Isusov stav, Isusova ljubav. Ljubav nizašto, pomoć bez zahvale, stjecanje sreće usrećujući drugoga. Isus nas prepoznaje kao svoje, na svom putu, samo po našem 'sadržaju', po našem odnosu prema drugim ljudima. Na tom odnosu se upoznaje Isusa, ulazi se u spoznaju Riječi Božje.

 

Tek 'izlazeći iz sebe' oslobađamo mjesto Bogu u sebi (Eckhart, Tauler), spoznaji Boga i samoga sebe. Odričući se samoga sebe, dozvoljavajući da drugi sa svim svojim teškoćama i bolima uđe u nas, mi se ostvarujemo i postajemo jasna slika živoga Boga. Isus kao čovjek i Bog ‘pokriva’ cijeli svemir i on u tom svemiru nalazi svoje osmišljenje.

 

U ovom smislu Isus je kralj svega stvorenog. Isus je spasitelj kao i svatko od nas tko ide njegovim putem i slijedi njegov život.