2011-11-03-32-ned-kroz-god-a

 

 

 


Mudre i lude djevice

Odgovornost za svoju budućnost 

 

(Mt 25,1-13)

 

 

Iz današnjega Evanđelja može se jasno uočiti povezanost ljudskog nastojanja i njegove budućnosti, iako se vjeruje u Boga i njegovu pomoć. Osnovna je postavka vjerovanja da smo od Boga. Nitko nije slučajan na zemlji, svatko je željen i voljen. Isto tako svatko je usmjeren prema potpunom ostvarenju i potpunoj punini koja je pred nama. Kako idemo u Budućnost i kakvu budućnost zamišljamo? Netko je napisao knjigu Budućnost je već počela.

 

Da, s našim postojanjem započela je i naša budućnost, otvorenost prema sutra, iz jednostavnog razloga što smo mi bića koja nastaju u svojoj povijesti. Naš cilj je još pred nama. Za čovjeka je vrlo važno da se razumije kao biće budućnosti. Čovjek nije dan nego zadan. To znači da mi sebe trebamo u ovoj povijesti ostvariti, zadatak pretvoriti u stvarnost. Nema dvojbe da smo svi mi ljudi pozvani na “Gospodinov dolazak”, pozvani smo na potpuno usrećenje.

 

Kako se prema tome odnosimo? Evanđelje predstavlja dva tipa očekivanja ili puta u budućnost: kao mudre i kao lude djevice. Ovo bi se moglo reći sadašnjim rječnikom: čovjek se može postaviti prema svojoj budućnosti aktivno i pasivno. Iz navedene Isusove parabole očito je da je kršćanstvo opredijeljeno prema aktivnom putu u budućnost. Nije dovoljno imati dobru volju i nakanu, a ništa ne činiti. To bi značilo imati svjetiljku koja nema ulja koje hrani svjetlo.

 

Budućnost je već počela! Sada treba stvarati budućnost, u sebe ugrađivati kvalitete budućnosti, sada treba u sebi probuditi sve one vrednote koje mogu izdržati sve mijene i promjene, sada treba misliti i osvrnuti se na sadržaj svojeg života. Zaustavimo se malo na sadržaju svojeg života. Što je to ono od čega je satkan naš život? Pogledajmo svoju svakodnevnicu. Da li je to obično preživljavanje ili u našoj svakodnevnici ima i "duha", nečeg trajnog i vječnog?

 

Čekati dobru budućnost, a ne angažirati se, značilo bi živjeti utopiju. Utopizam je očekivanje dobre budućnosti bez sadašnjeg plemenitog angažiranja. To je očekivanje tipa ludih djevica. Nema dvojbe da ovaj tip drijema u svima nama - dobra želja koja bi nam se ispunila bez našeg angažmana. Među nama je danas dosta prisutan utopistički mentalitet. Što je to ulje našeg života? Po Isusu, to je ljubav i dobra djela. Bez ljubavi naš život ne može svijetliti niti "konkurirati" za vječnost, niti za Boga.

 

Kao što je krv životni sok biološkog života, tako je ljubav životni sok vječnog života čovjeka. Također, naša dobra djela nisu neka fizička akumulacija većeg posjeda, nego mi s njima više postajemo slični Bogu. Dobrota diše dobrim djelima i ljubavlju. Čovjek ispunjen ljubavlju i dobrim djelima neprestano je otvoren angažmanu i djelovanju. Uvijek se još više može ljubiti i još više učiniti dobrih dijela. Čovjek prožet ljubavlju (uljem vječnog života) nikada ne ostaje u nekoj 'naravi'.

 

On je u trajnom 'pokretu', u trajnom rastu. Da li se Budućnost može očekivati kao udijeljena milost? Potrebno je da u čovjeku bude nešto 'prepoznatljivo', nešto što je otvoreno primiti milost, dar Božji. Ako bi netko živio cijeli život bez ljubavi i blagosti pitanje je hoće li biti prepoznat od Boga ili će sam odlutati od njega? Takav se postavlja svojim životom kao da mu Bog nije ni potreban. Tko očekuje ljubav i milosrđe taj već počinje živjeti ljubav i milosrđe.

 

To je nešto uzajamno. Ono u što se živo vjeruje to se nastoji živo i živjeti, a ne samo očekivati od drugoga. Istina je da mi svojim djelima ne možemo ‘zaraditi’ Boga, ali se možemo disponirati da nas on obdari, možemo se disponirati da ne bude u nama smetnje za njegov dar.

 

Stvarno je sve naše djelovanje otklanjanje smetnja da budemo ljubljeni i od Vječnosti prepoznati i prihvaćeni. Moglo bi se reći da djela ne spašavaju nego ljubav, ali nema ljubavi bez 'dobrih dijela'. Vjera i ljubav spašavaju, ali oni nikad nisu sami (Luter).

 

U vrednovanju se slažu katolici i luterani, ali se možda ne slažu u izričaju i 'ideologiji' (teologiji). Samim time što smo ljudi otvoreni smo prema Budućnosti (Bogu - Zaručniku), obdareni smo i svjetiljkama i uljem da mognemo ići ususret Gospodinu.

 

Ovaj zemaljski život živi se samo jednom (tako vjerujemo mi kršćani) zato ne smije ostati bez bitnog i vječnog sadržaja, bez ljubavi koja je ‘ulje’ i smisao i vječnost življenja. S ljubavlju se ulazi u Vječnu Ljubav, a Ljubav prepoznaje ljubav. Amen!