2011-08-17-21-ned-kroz-god

 

 

 

ŠTO MI  (JA, VI) KAŽEMO TKO JE ISUS?

 

 

(Mt, 16,13 – 20)

 

 

Isus postavlja pitanje apostolima: Što vi kažete tko sam ja (Isus)? To isto pitanje otvoreno je svim ljudima u svim vjekovima. S pojavom Isusa potrebno je da svaki kulturni i religiozni čovjek odgovori na ovo pitanje. To je stvar kulture i religioznosti. Ne broji se uzalud vrijeme prije i poslije Isusa Krista. To govori o njegovoj izuzetosti.

 

Odgovarali su razni ljudi, vjerni i nevjerni, obrazovani i neobrazovani, stari i mladi. Pa i svatko od nas kroz život ima više odgovora što mu je Isus. Različiti odgovori ne znači suprotne odgovore, dapače može značiti neizrecivost i našu raspoloživost. Živi odgovor sigurno ovisi o životu i dobi. Ni u samom kršćanstvu, u kršćanskim zajednicama, nisu svi odgovori jednaki. I sami evanđelisti daju različite, ali ne suprotne, odgovore. Različito odgovara na pitanje tko je Isus, Ivan – za njega je Isus Logos, Istina, dok će Sinoptici reći da je za njih Isus Spasitelj, Mesija...

 

Odgovor na pitanje tko je Isus trebao bi biti egzistencijalni, što znači da je uvjetovan i vremenom i uvjetima života, pa i kulturom. Različito se odgovaralo u srednjem vijeku, različito danas, različito odgovara čovjek bolestan i čovjek zdrav, različito mlad i star, različito u ljubavi i u boli... U svakom slučaju može se reći da nam potpuno ne odgovara ničiji odgovor, pa makar to bio i dogmatski odgovor same Crkve. Svatko od nas treba odgovoriti. On je taj koji se doživljava kao odgovor egzistencijalnoj potrebi.

 

Ono što je On i što objavljuje to treba ljudsko srce, zato ono treba i odgovoriti da bi našlo smisao življenja. Isus je utjelovljenje Neba i Zemlje, Bog i čovjek. Zato je potrebno odgovoriti da se stabilno postavi čovjek prema ljudima i prema Bogu. Prema Nebu i zemlji. Tko ne odgovori na pitanje tko je za njega Isus taj se još nije pitao o smislu življenja.

 

Svatko treba formulirati svoj odgovor ako želi smisleno živjeti. I to je odgovor vjere i pameti, odgovor života. Koji bi odgovor mi dali danas, ili koji odgovor daje naš život? Vjerojatno imamo neki teoretski odgovor koji može biti naučen teološki, ali je najvažniji odgovor našeg života. Taj odgovor se događa svaki dan, svaki čas. Čini se da najpotpuniji odgovor može dati čovjek iskrena srca, čovjek koji ima ljubavi u svojem srcu. Oni koji ljube prepoznaju u Isusu božanstvenost, prepoznaju božansko utjelovljenje.

 

Isus je Istina, Put i Život. Svatko tko vjeruje u dobrotu i poštenje prepoznat će Isusa kao Boga. On nadilazi povijesnost iako je povijesna osoba. Bez nutrine ni povijesnog Isusa nisu prepoznali, iako su ga čekali, ali kad se pojavio pravi mesija nisu ga prepoznali. Nije odgovarao njihovom egoizmu. Neki su ga prepoznavali od rođenja do uskrsnuća, dok drugi uza sav 'čudesni' život nisu ga prepoznali.

 

Tako je bilo, tako se i danas događa. Evo što o Isusu reče jedan agnostik muslimanske tradicije, M. Selimović, pisac: "Od kada mi je N... ukazao na Isusovu ljepotu, sve do danas, iako odavno već ateist – nisam otkrio ništa ljepše i sadržajnije; čovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijehe drugih ljudi – to je grandiozna moralna i poetska slika najvećeg humaniteta." (M. Selimović, Sjećanja, str. 84). Isusova osoba se izjednačuje (i jest) sa sudbinom cijelog svijeta, sa sudbinom pravednog čovjeka.

 

Radi njega, a bilo je baš protiv njega, kada bi preskočili da vidimo muku svijeta. On i njegov život upućuju nas na prepoznavanje ljudi. Tko nije odgovorio na pitanje tko je moj bližnji taj također ne zna odgovoriti ni na pitanje tko je Isus. Isus se utjelovio zato da nam Božju stvarnost približi u ljudskom liku, koji je slika Božja. Prepoznavanje Boga u ljudima znači prepoznavanje Isusa. Tajna, tko je Isus je tajna ljubavi, tajna vere.

 

On je taj koji ljubi i koji se predaje svim ljudima. On se nudi svakom čovjeku da mu bude radost, pomoć u čudesima, snaga u patnjama i izdajstvima, upornost u vjernosti Bogu i na koncu, uskrsnuće s njime. Prošlo je vrijeme kad se postavljalo pitane Isusove povijesnosti. To su pitanje postavljali oni (komunisti) kojima je smetala Isusova dobrota i socijalnost.

 

Takvi su čak nijekali njegovu postojanost. Što sve ne padne napamet praznoj glavi i praznom srcu?! Isus je bio i ostaje u plemenitima, u svojim učenicima. Učenici, sljedbenici su njegovo lice. Učenici ne navještaju samo njegovu ideju, nego njegov život, njegov duh. Oni nastavljaju njegovo utjelovljenje, nastavljaju ulogu Marije. Isus je polazna točka novog humanizma i novog čovjeka.

 

Svi su ljudi vrijedni, svi su Božji, sve zaslužuju poštivanje. Čovjek, njegov život je svet. To vrednovanje ne smije biti samo ideja nego životna praksa, istina svijeta. Tako se živo naviješta Evanđelje. Tko je Isus, odgovorili su povjesničari, umjetnici svih vrsta.

 

Svatko je pokušao pronići u njegovu tajnu, svatko je crpio iz njegova bogatstva. On je do danas ostao nedorečen i nemoguće ga je definirati. Tko ljubi taj ulazi u njegovu tajnu i njegovo srce. Odgovorimo i mi tko je Isus za nas.