2011-07-21-17-kroz-godinu-a

 

 

 

 

KRALJEVSTVO JE NEBESKO KAO... (13,44 – 52)


NAĆI SMISAO ŽIVLJENJU

 

 

 

 

Parabole o kraljevstvu nebeskom su parabole o ljudskoj sreći. Bitno je izabrati Bitno. (Parabole o skrivenom blagu, o lijepom biseru, o bačenoj mreži...). Živimo u pluralno vrijeme, živimo u relativiziranom vremenu, u vremenu kad se sve izjednačuje. Svatko postaje svoj kriterij. Da, svi smo slobodni i svi ne znamo što smo i što bi nas usrećilo.

 

Nevjerojatno je koliko ljudi danas ne zna izabrati 'pravu stvar' za sebe. Nevjerojatno je koliko ljudi ne zna ili ne sluti smisao svojega življenja. Doživljava se svugdje manjak smisla. Sve je na ovoj zemlji iskušeno i ništa nije čovjeka u potpunosti zadovoljilo. Kao da je prisutno razočaranje. Mnoge analize pokazuju da ljudi danas psihički stradavaju baš radi besmislenog življenja, ili bolje rečeno što nisu pronašli smisao svojeg života.

 

Što je smisao čovjeka i njegova života? Da li uživanje, posjedovanje, znanje, imanje, vladanje? Da li se može reći što je ljudski obraz? Da li znamo što bi trebala biti današnja omladina? Nažalost, kao da se ne zna. Sve se izjednačuje, svemu se daje ista važnost i vrijednost. Jednako vrlinama i manama. Sve je normalno i nenormalno. I tako se izgubio čovjek.

 

Kao da više i ne zna što bi trebao biti, u što bi trebao izrasti. Zato je nesretan iako je svugdje prisutan. Dobrota i ljubav su traženi smisao, traženi biser, tražena ribica. Samo tražena bogatstva i biseri nisu izvan nas nego u nama. U dubini nas je naša sreća, jer u dubini nas je mjesto živoga Boga. Vrlo često lutamo i tražimo 'izvanjske' stvari da bi se usrećili i ostajemo 'nezadovoljeni'.

 

Naše vjerovanje u Boga i Bogu trebalo bi nas već sada uvesti u iskustvo sreće. Kad netko okusi med više mu ne treba tumačiti da je med sladak. Tako bi trebalo biti i s našom vjerom. Ako smo ju istinski iskusili (pronašli svoj biser) više nam ne bi trebalo dokazivati. Da, vjera treba postati iskustvena istina. Da se otkrije 'skriveno blago' potrebno je potruditi se, potrebno je promisliti i otkloniti sve ono što nam smeta da otkrijemo istinski svoj životni biser.

 

To također traži spremnost na žrtvu i odricanje. Životne se istine ne mogu spoznati ako se na njih ne pripravi. Koliko današnji odgoj odgaja i pripravlja čovjeka da otkrije životnu istinu? Danas je čovjek 'ogoljen' ili kako reče Bloom, čovjek je 'razoružan'. Nema kriterija, nema bitni kvaliteta, nema izvanjske podrške. Sve se prihvaća i sve se relativizira.

 

Sve je jednako vrijedno i bezvrijedno. Čovjek je ostavljen samom sebi zato je potrebno da nađe 'svoj biser' i da mu bude vjeran. Na pozornici svijeta je 'goli čovjek'. Mnoge stvari su vrijedne ali nisu 'biser' života. I radi toga se vrlo lagano prevarimo ili lutamo cijeli život. O ovome nam svjedoče mnogi veliki ljudi koji su živjeli prije nas.

 

Osobito veliki i cijenjeni svjedok Augustin. Pa i grijeh je životna 'prevara'. Dok su životinje po naravi određene da postignu svoj cilj čovjek je slobodan i odgovoran za svoj cilj. Što više slobode, više i odgovornosti, više i promašaja.