2011-07-13-16-kroz-godinu

 

 

 

 

BITI STRPLJIV SA SOBOM I DRUGIMA

 

 


(Mt 13, 24 – 43)

 

 

 

 

Život naš i život drugih uvijek je ovisan i o sredini u kojoj mi živimo i rastemo. Život je u svojem korijenu dobar i plemenit, ali drugi kao i mi utječe na njega. Kad gledamo ljude na zemlji onda vidimo sve vrste mržnje i zloće. Nekada nam pada na pamet da bi 'počupali' sve zločeste da smo moćni.

 

Ipak, Bog ne iskorjenjuje ljude uza sve nedaće koje se događaju. Ostavlja ih povijesti i završetku vremena. Dok Isus sije svoju spasiteljsku riječ da uzdigne čovječanstvo, netko drugi uvijek 'sije' na isti teren 'kukolj', odnosno razdor i zle riječi.

 

Čuli smo prošle nedjelje da može biti manjak i neprepravljenost u samome tlu (čovjeku koji sluša riječ), ali danas Isus ide dalje korak pa nastavlja, i kada je dobro sjeme (nauka, poruka) i kada je dobro tlo (čovjekovo raspoloženje) suprotstavlja se nešto izvanjsko što može također sprječavati pravi uzrast žita (čovjeka i njegove osobnosti).

 

Tko je i što je danas kukolj to je vrlo teško procijeniti. On se dobro skriva po svojoj boji u žitu. On je dosta dobro kamufliran. Čak nekada izgleda s izvana kao pravo 'žito', ali tek kasnije rast pokaže da to nije bilo žito. 'Kukolj', da tako kažem, može biti različit. Već prema usjevu. 

 

Naš ljudski kukolj također je različit i različito se skriva:
 

 

Kukolj na našem vjerskom planu
Kukolj na našem moralnom planu
Kukolj (koji netko sije) u obitelji
Kukolj koji se sije u jednu zajednicu…

 

I uvijek u lijepoj formi – uvijek se kaže 's najboljom voljom' za dobro, prijateljstvo. Mir toga i toga, mir te i te zajednice… Tek se kasnije pokaže sve to kao kukolj…

 

Vrlo teško je u početku procijeniti kukolj. Vrlo teško ga je i kasnije pokidati a da se osobnost ne pokida, da se pravi plod ne pokida… Današnje Evanđelje donosi i drugo upozorenje. Oprez s našim predrasudama. Oprez s našim osudama drugoga. A kako bi čovjek drugoga dobro poznavao kad ne pozna samoga sebe?

 

Obično 'najbolji' 'najdobrohotniji' presuditelji su ti koji malo samoga sebe gledaju. Ipak će doći i dolazi vrijeme kada sam čovjek u sebi odbacuje kukolj. Kada je vrijeme da se skupljaju plodovi? Odbacuje se kukolj koji je netko posijao u našu mladost, u našu obitelj, zajednicu… Isus Krist zaključuje: strpljenje, doći će vrijeme kada će se vrlo jasno odlučiti kukolj od žita i sažgati – ma ne ponovno posijati!

 

Sve bi se moglo i više konkretizirati iz današnjega evanđelja, ali sam Krist nije htio ići u daljnju konkretizaciju. Tko ima uši neka čuje! Nebeski mir, Božji mir ne uspostavlja se silom. On se rađa u srcu grešne ljudskosti koja se polagano preobražava dinamikom ljubavi. Grubo bi se moglo reći, ne treba gnoj ukloniti da se razvije cvijeće.

 

Treba raditi s povjerenjem da gnoj pomogne cvjetanju. Skoro tako Bog postupa sa svakim od na udahnjujući u nas svojeg Duha. A djelovanje zlog duha (sotone) u svijetu je najveći misterij. Mi u kršćanstvo ne možemo reći da postoji Dobri Duh i Zli Duh. Mi nismo dualistička religija, a ipak konstatiramo sukob Dobrog i Zlog Duha.

 

Zlo u svijetu je neprotumačivi misterij. A sukob dobra i zla danas je očitiji nego ikada. Ipak ne treba sve nedostatke pripisivati 'sotoni'. Isusovi sljedbenici vjeruju da je budućnost u dobru. Svi smo pozvani da se dobrom i dobrotom suprotstavljamo zlu.