2011-06-16-naslovna-trojstvo

 

 

 

 

(Iv 3, 16-18)

 

 


Osnovno kršćansko vjerovanje u narav božju jest da je Bog u sebi trojstven. Time se odgovara na pitanje tko je Bog? Trojstvo u Bogu otkriva život u njemu. On u sebi živi život zajednice, život davanja i primanja, život razmjene. Božji život je život davanja, život ljubavi.

 

Bog je Ljubav koja trojstveno izlazi od Oca na Sina i Duha. Tako u Bogu prepoznajemo čovjeka, a u čovjeku Boga. To otkriva Isus i Duh. Tko je Bog, pitao je narod Mojsija, tko je Bog pitali su učenici Isusa, tko je Bog pita svaki čovjek. Od odgovora ili od poimanja (ili vjerovanja) Boga zavisi poimanje čovjeka i cijelog svijeta.

 

U kakvog Boga vjerujemo takva će biti naša ljudska težnja i budućnost. Mi ljudi ne možemo 'znati' Boga. Možemo nešto naslutiti prema njegovom djelu, najsavršenijem djelu, čovjeku. Čovjek je refleks Božji. Biblija kaže da Bog sve stvori, sve bijaše dobro, ali samo je čovjek slika Božja. Prema tome put prema spoznaji Boga ide preko čovjeka, njegove najsavršenije slike.

 

Put prema Bogu ide preko najsavršenijeg Čovjeka Isusa Krista. Što je god čovjek duhovniji i savršeniji više je objava Boga. Nečovjek ne može biti putokaz prema Bogu. Plemeniti i dobri čovjek je najbolja objava Boga.

 


Bog je Otac. Kad kažemo da je Bog otac onda mislimo da je kao naš otac. Ipak je bolje reći da je naš otac sličan Bogu. Nije Bog sličan čovjeku nego je čovjek sličan Bogu. Zemaljske su stvari (stvorenja) imitacije nebeskih. Ljudske stvarnosti se mogu razumjeti samo u odnosu prema nebeskim - Božjim. Tako na svijet gleda Isus. Svi očevi i majke svijeta nisu dovoljni to što su, pravi otac i majka je Bog.

 

On je taj koji daje svim ljudima kruh života. Ovaj naš kruh je samo djelomično pravi, pravi je onaj kojeg daje Otac Vječni. Naši očevi i majke samo su refleks onoga koji u sebi sadrži potpuno očinstvo. Nitko ne poznaje Oca ako nije Sin i onaj kome Sin objavi. Naše ljudsko očinstvo je umanjeno a Bog je potpuno. On je Stvaralac i Ljubav. On je cijeli Dar bez imalo egoizma, kako je očitovano preko Isusa Krista.

 


Bog je Sin. Božja ljubav postaje osoba. Sin je Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla. On i Otac su jedno. U Sinu 'onostranost' postaje 'ovostranost'. U Sinu se objavljuje Božja povezanost s čovjekom. S njim se izjednačuje i nadilazi ga. Već je spomenuto, u Isusu je najsavršenija slika Boga. Tko je njega gledao - vidio je Božju ljubav utjelovljenu. Zar apostoli nisu otkrili da on govori kao Bog', 'ljubi kao Bog', 'On je Bog'.

 


Bog je Duh. I ovaj izričaj također upućuje na Boga koji je Ljubav. Ne samo da on ljubi nego je on sama ljubav. Duh izražava baš tu neizrecivu božansku vlastitost. Njega se ne može izjednačiti ni sa kojom stvari ili bilo kojim bićem.

 

On sve to nadilazi, On je Duh koji prožima svu stvarnost. Jer je takav zato može biti u svakom čovjeku i svakom biću. Ipak Bog Duh je različit od svih naših iluzija i imaginacija. Zato je potrebno odreći se stvaranja, pa makar i idejno, svojeg boga. Eckhart će reći da se treba odreći ‘boga radi Boga’. Bogu se treba otvoriti, otvoriti se njegovu Duhu. Opasnost je da ne stvorimo ideju Boga prema svojim željama, pa se razočaramo u Boga što i nije istinski nego naš proizvod.

 

Bog je duh, Ljubav kojega se više može istinski doživjeti nego li shvatiti. Bog je iznad i ispod svakog našeg shvaćanja. On uvijek ostaje Deus absconditus, skriveni Bog. Vjerovanje u Trojedinog Boga nije vjerovanje u čudnu formulu, nego je vjerovanje u živog Boga. Ta formula je vrlo apstraktna makar doziva u svijest vrlo konkretni odnos s Bogom.

 

Prema Bogu se treba odnositi kao prema Ocu Stvoritelju, kao prema Sinu otkupitelju i kao prema Duhu nadahnitelju. Mi smo također pozvani da živimo i da se ponašamo kao naš Bog. Sv. Ivan nas poziva da budemo savršeni kao što je savršen naš Bog.

 

Unutarnji Božji život nas poučava u pluralnost u jedinstvu. To je moguće samo ako kroz njih struji ljubav. Pa kao što Otac i Sin i Duh Sveti označuju u Bogu puninu i život, tako isto različitost u stvorenjima označuju očitovanje Božje dobrote i ljubavi. Isus je uzeo ljudsku narav i osobnost da čovječanstvu objavi tajnu Boga i čovjeka.

 

Kroz njega možemo spoznati što je istinski čovjek, slika Božja, i što je istinski Bog, Vječna Ljubav. Isus nam je objavio Boga kao Oca, kao Sina i kao Duha. Bog je neizreciv i nepojmljiv. Izraelci su se bojali čak ga imenovati jer je svako ime neadekvatno.

 

A Islamska priča kaže kako Bog ima devedeset devet imena i nijedno nije pravo. Stoto je istinsko, ali njega ne znamo dok živimo u tijelu. Ono što nam je objavljeno dovoljno je da živimo sigurno i zaštićeni Vječnom Ljubavlju.