2011-05-13-4-uskr-ned-mj-a

 

 

 

 

 

DOBRI PASTIR PREDVODNIK NE VLADAR

 

 

 

 


(Iv 10, 1-10)

 

 

 

Danas dok razmišljamo o vodstvu – dobrom pastiru, dobro je prisjetiti se da smo mi ljudi bića zajednice, društvena bića, i da ne živimo izolirano kao osamljeni otoci, nego kao uzajamni zajedničari. Zajednica se oblikuje i na krvnoj povezanosti kao i na idejnom zajedništvu. Od kad se može pratiti čovjekova povijest, susrećemo čovjeka u zajednici i okolo nekog 'vođe'. 'Vođa' je kao osovina zajedništva. Tako je u svim vrstama zajedništva.

 

Pozor, ne radi se o stupnju 'viši i manji' nego o predvođenju. Još se do danas nije susrela neka 'najprimitivnija' zajednica koja nije imala svojeg vođu. Isto je tako kod modernih i demokratskih zajednica. Nekada mislimo da je vrijeme da više ne treba vođa. Ipak, da bi društvo funkcioniralo skladno i odgovorno potrebno je imati vođu. Jasno, druga je priča kako se dolazi do vođe i kakav je vođa. Vođa bi se mogao nazvati organizator i koordinator.

 

Isto tako je dobro prisjetiti se da je čovjek okrenut prema budućnosti. On je još nedovršen, još je uvijek njegov cilj pred njim. On je putnik i na tom svojem putu čovjeku je potreban primjer i neke vrste 'vođa', a isto tako biti drugome neki putokaz – 'vođa'. Uzajamno se prožimaju vodstvo i slijeđene. Vođi također treba vođa! Pastiru treba pastir! Osobito je zajednici potreban predvodnik, a ne gazda i vladar. Nažalost, vrlo često se brka pojam vođe i pojam vladara i gospodara. Istinski vođa nije gospodar ni vladar. U zadnje vrijeme kao da su kod nas vođe u krizi. Zapravo svako je vodstvo u krizi, odnosno kao da se ne prihvaća nikakvo vodstvo.

 

Prešli smo iz kulta vođe i odbacivanje bilo kakvog vodstva. I onda nije čudo da lutamo 'k'o ovce bez pastira', kako kaže Biblija. Izgleda, kao da nema iskustva dobroga pastira, dobroga vođe. Ili imamo iskustvo vladara i gospodara, a ne vođa koji služe zajednici. Da li bi se moglo reći da je vođa uvijek adekvatan zajednici. To bi bilo istinito kad se ne bi 'vukovi oblačili u ovčje runo'. I bilo bi najzdravija da zajednica odgovara vođi i vođa zajednici.

 

Tada bi se moglo govoriti o zdravom pojedincu i zajednici i plemenitom vođi. Nažalost vrlo često se i lagano 'dobri pastir' izrodi u najamnika kojemu je više stalo do njega nego li do onih koje bi trebao voditi. I sve ovo nije novost. Ali je zabrinjavajuće da se nismo malo više oplemenili i humanizirali. Kaže se, stavi nekoga na vodeće mjesto pa ćeš vidjeti kakav je. Znano nam je kolik je zajednica stradalo radi zlih vođa. Ovdje ih ne treba spominjati. Moglo bi se reći da je cijelo dvadeseto stoljeće bilo označeno vođama vladarima, a ne vođama s duhom Isusa Krista. Isus ukazuje na sudbonosno značenje vođa (pastira).

 

On upućuje svoju riječ pastirima i narodu. Vrlo često su vođe, kao što je spomenuto, manipulirale narodom, iskorištavale narod, mjesto da mu služe. Vođa bi trebao biti netko tko ima tu 'karizmu' (dar). Ovo se vrlo često zaboravlja pa uskaču oni koji imaju želju biti prvi i vladati drugima. Čak zdravu i uspješnu zajednicu 'krivi' vođa može zavesti i upropastiti. Pa zar diobe u narodu ne nastaju po inspiraciji i vođenju krivih vođa. Oni zaboravljaju da su radi naroda, da su se zakleli da čine dobro. Vrlo često se nameću za vođe oni koje žele da vladaju drugima nego li oni koji žele služiti drugima. Vladarima je odzvonilo.

 

Što je narod svjesniji toliko će se više birati vođe koji žele dobro drugima. Kako bi bilo dobro da vladari postanu oni koji su se u srcu preobrazili i egoizma oslobodili. Ovo vrijedi za sve. Na neki način svaki čovjek je vladar i zajednica. Kineska poslovica kaže: sluga (koji želi biti vladar) tuče careva psa kad ne može cara.

 

Isus upozorava: čuvajte se da ne budete najamnici (da žive od drugih) koji se odijevaju ruhom pastira (onima koji žive za druge). 'Pastira' narod iznjedri, najamnik se pojavljuje 'izvana'. Istinski vođa živi i umire za svoj narod, vladar traži da narod umire za njega.

 

Pastiri i najamnici, vođe i vladari uvijek su prisutni tamo gdje su ljudi: u Crkvi, društvu, u svim zajednicama. Svugdje postoji opasnost da se ne služi nego da se vlada drugima. Isus upozorava na kriterije prosuđivanja i opredjeljenja. Njegov život i njegova nauka jasno nam pokazuju istinitog Pastira koji se predaje za svoj narod, za sve ljude, za svakoga od nas ...