2011-04-19-uskrs

 

 

 

 

BLAGDAN I DOGAĐAJ LJUBAVI I OPTIMIZMA

 

U kakvom duševnom raspoloženju slavimo ovogodišnji blagdan Uskrsa? Svakako, svatko može uočiti izvjesnu potištenost i pesimističnost. Događaj Isusovog uskrsnuća je potvrda riječi iz Pj.: "Ljubav je jaka kao smrt".

 

Ljubav sama po sebi traži beskonačnost, neuništivost. Ljubav je krik za beskonačnim i vječnim. Zato je ona jača od smrti. To je suština poruke Isusovog uskrsnuća. Uskrsnućem čovjek ulazi u vječnost. Uskrsnuće upućuje čovjeka da živi za drugoga. Samo život za drugoga jest život koji nadmašuje samoga sebe. U tom se i događa paradoks: trajno predanje je trajno umiranje i trajno uskrsavanje.

 

Bog je Bog živih! Samo onaj u kome se nalaze božanske vrijednosti, to jest vrijednost božanske ljubavi savladava smrt i prolaznost. Tko daje prednost ljubavi pred ovim životom taj nadvladava smrtnost. Da bi se nadvladalo smrt potrebno je nadići sadašnji život. Čovjek zatvarajući se u samoga sebe nema vječnog opstanka. Život se nastavlja izlazeći iz njega, predajući se drugima. Isus se predao, Isus je uskrsnuo!

 

Isusova ljubav prema drugima odvela ga je na križ i u uskrsnuće. Isus je predao svoj život Bogu i Bog ga je primio i uskrisio. Sama ljubav je neumrla, kao što i besmrtnost izvire iz ljubavi. Egoizam je smrt sada i trajno. Onaj koji je ljubio u ime svih, svima je izvojevao besmrtnost. To je biblijska poruka svim ljudima i svim vremenima. Važno je da li mi vjerujemo u svoju besmrtnost i svoje uskrsnuće.

 

Vjerujemo li mi u besmrtnu vrijednost ljubavi? A ljubav ili je jača od smrti ili nije ljubav. Kristova ljubav je ljubav za drugoga ne ljubav za sebe. Ljubav za drugoga i drugoga je vječna, a ljubav sebe i za sebe je smrtna i ovovremenska. Agape uskrisuje. Temelj ljudske besmrtnosti, koju smo vremenom izgubili, izvire iz Kristova uskrsnuća.

 

On je svojom ljubavlju obnovio čovjeka udahnjujući mu božansku ljubav, Duha Božjega. Uskrsnuće se događa ne snagom biosa, nego snagom duha. Uskrsnuće nadilazi biološki život. Isus se nije vratio u prijašnji život, kao što je slučaj s Lazarom. Njegovo uskrsnuće je ulazak u definitivnu vječnost. Zato su susreti s njime poslije uskrsnuća "ukazanja".

 

Nisu ga prepoznali ni njegovi učenici. Mogli su ga vidjeti samo oni kojima se on objavio. Oni koji su imali ljubavi u svojem srcu. Krist bijaše čovjek ljubavi, čovjek vjere i čovjek nade. To je ono što je potrebno svakom čovjeku. Iz ljubavi, vjere i nade plamti optimizam i smišljenost življenja. Optimizmom se izlazi iz potištenosti i pesimizma.

 

Optimističko, uskrsno otvaranje prema budućnosti čovjeku je podloga sigurnosti i lijek duševnom i fizičkom zdravlju. Optimističko uvjerenje čini čovjeka snažnojim u nadvladavanju teškoća koje se u životu pojavljuju.