2011-01-01-2-po-bozicu

 

 

 

 

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ – LOGOS – MUDROST

 

 


(Iv 1, 1-18)

 

Vjernici, kršćani, da li smo otkrili istinu vjere, istinsko svjetlo u sebi i svijetu? Da, svi mi živimo u nekoj vrsti mrkle noći s tisućama zvijezda, ali treba otkriti Sunce koje je različito od zvijezda, i koje nikada ne gasne svojom svjetlošću. Kolike li zabune i prevare u prepoznavanju Svjetla, u prepoznavanju Logosa (Vječne Mudrosti)? Mnoga mala svjetla (a u tami smo) na prvi pogled izgledaju nam kao Sunce, a tek kasnije dođemo do svijesti da smo se prevarili.

 

Uočimo da smo pošli za nekim, svjetlom koje je prolazno, koje je samo odsjaj vječnog Svjetla. Baš je cilj Božiću da čovječanstvo uvodi u ovo vječno Svjetlo. Kao da postoji korelacija: da bi se spoznalo Isusa kao utjelovljenu Riječ potrebno je doživjeti unutarnje Svjetlo, a da se spozna unutarnje svjetlo potrebna je historijska utjelovljena Riječ (Isus). Tek se s božanskim svjetlom prepoznaje Isusa kao Božje poslanje. Cijela Božićna 'slikovnica' koja uvodi u Dubinu i prema Smislu, Ona uvodi ljudski duh u božanske stvarnosti. Pa ako bi se ostalo samo na izvanjskosti Božić ne bi imao svoj puni smisao. Isusova historičnost ima smisla što uvodi ljudski rod u Božanstvo.

 

Cijeli njegov život je samo ilustracija koja otvara oči i srce na Božansko. Isus kao Logos (Riječ – Verbum) prisutan je u ljudskoj dubini, pa ioni koji ga možda historijski ne poznaju, ne znači da ga ne poznaju kao Svjetlo u svojoj Dubini. Isus kao Riječ je vječan, i ta vječni Logos pojavio se u ljudskoj povijesti u ljudskom liku da obavi spasonosno Svjetlo. Velika je blagodat spoznati i postati svjestan prisutnosti Logosa (Riječi – Boga) u sebi i svijetu.

 

Tada mi postajemo bliži Bogu i Bog je blizu nas. I taj doživljaj čini nas osmišljenijim i sretnijim. Time je naš život osmišljen i ostvaren u božanskoj dimenziji, što znači vječnoj. Božja Riječ se objavljuje na razne načine. Mnogo puta i na mnogo načina Bog je govorio ocima po prorocima, sada progovori svojim Sinom... (Pavao). Vrlo često, najčešće, mi smo izvan sebe. Sva nas osjetila vuku vani nas, prema stvarima. I tako se izjednačujemo sa stvarima, pa i imamo iskustvo prolaznosti stvari.

 

 

Čak sebe znamo doživljavati kao stvar. A ipak je srž bogatstvo u našoj nutrini. Nekako je potrebno 'izdvojiti se' od svijeta, esoterizirati se i tada ćemo otkriti neiscrpivo bogatstvo. Otkrit ćemo Boga i sebe. U nutrini je mjesto transcendenciji i imanenciji (nebu i svijetu). Ivanovo upućivanje na Logos vodi nas u dubinu vjerovanja i iskustvo Boga.

 

Tko doživi u sebi to Svjetlo dobio je osvjedočenje za sve svoje življenje i smisao. Vječno Svjetlo je najveća mudrost u sebi do koje čovjek može doći. Isusov život i Isusove riječi uvode nas i upućuju u tu spasonosnu mudrost. kroz tu mudrost se dolazi do iskustva Boga. I to iskustvo nadmašuje svaku racionalnost. Ono nadilazi racionalnost. Ono e kao događaj koji opečaćuje čovjeka, i ne zaboravlja se ni u časovima kad prividno izgleda odsutan.

 

Od toga događaja se živi i kad više nije prisutan. Živi se do novog događanja. Vječno Svjetlo nitko ne može ugasiti. Ono svijetli bez obzira na ideologije i shvaćanja. Pa sretan onaj koji ga u sebi prepoznaje jer mu je zgodnije i osmišljenije živjeti. Sretan je čovjek. Zato ima vremenâ kad ljudi žive u većem mraku i ne prepoznaju Svjetlo. To ne znači da Svjetlo ne svijetli ni da nije prisutno. Bili ljudi svjesni ili nesvjesni Svjetlo svijetli u njima. Bog (Logos – Mudrost) je u njima, u nama.

 

Neka nas i Božić i Nova godina probude i neka nam otvore oči i dušu da prepoznamo božansko Svjetlo. Time se Božić događa u nama i preporađa nas. Tim događajem započinje nova godina i novi život.