2010-12-23-sveta-obitelj

 

 

 

Danas blagdanski i molitveno skrećemo svoju pažnju prema obitelji. Svi smo mi izrasli iz obitelji i svi smo u njoj stekli prva iskustva života. Radosti, ljubavi i sve što tvori život. Obitelj je gnijezdo našega života. Zato se slobodno može reći da je svaka obitelj sveta obitelj. Obitelj je svetost ovoga svijeta. Ona je osnovna jedinica društvenog života. Ona može biti ili mjesto života ili mjesto smrti. Neki danas misle da je obitelj nešto što nadiđemo. Ipak, „nema ni jedne“ druge društvene jedinice koja bi mogla zamijeniti obitelj.

 

Čovjek je po naravi obiteljsko biće. On ju istina usavršava, ali ona je nešto strukturalno. Neke društvene zajednice su više ili manje bolje mjesto za obitelj. Tako se i danas pitamo, kakvo je okruženje danas za obitelj? Klasična obitelj je u pitanju. Pojam i stanje žene, muža i djece potpuno se izmijenio. Život se izmijenio. Ipak i u izmijenjenom životu obitelj treba ostati kao baza zajedničkog življenja. Je li danas stanje teže negoli je nekada bilo ili smo svi manje jaki nositi jedan drugoga?

 

Ne vjerujem da su ljudi danas zločestiji. Možda su (smo) zahtjevniji u odnosima i blizini. Svjesniji smo ljudskih potreba i prava, a s druge strane manje smo jaki za ponudu istih tih potreba i prava drugima. Potrebno nam je postati svjesnima da smo ljudi sa svojim savršenostima i sa svojim slabostima. I kao takvi se moramo uvažavati i prihvaćati. Nema zajedništva ni prijateljstva koje ne treba i žrtve. Ljubav i žrtva se uvijek uzajamno prožimaju. To je paradoks ljudskog života. Ali istinit.

 

Samo ljubav može prihvaćati smišljeno žrtvu. Ona ju osmišljava i pretače u veću stvarnost. Kako prihvaćati ljubav i žrtvu? Nema istinske ljubavi bez žrtve niti prave smišljene žrtve bez ljubavi. Ljudska obitelj je mješavina ove dvije stvarnosti. To je mješavina ljubavi i snošljivosti. I tako je kod svih obitelji. Obitelj je mjesto za Isusa. Isto tako svaka obitelj doživljava paradokse i neshvatljivosti Svete Obitelji. Ono što je bitna poruka iz Svete Obitelji jest uzajamno povjerenje.

 

Povjerenjem se nadilaze neshvatljivosti i dubioznosti u obitelji. To je poruka Isusove obitelji. Danas je potrebno čitati i usvojiti poruke iz jaslica. Svaki roditelj, svaka obitelj odgaja Božje sinove. Mnogima će to biti obaveza da idu "od Egipta do obećane zemlje". Bit će to briga da se spasi dijete od onih koji ga se unaprijed boje. Uvijek ima Isusa, Mudraca, Anđela, Heroda.... Josipa i Marija. Takva je struktura čovječanstva. Možemo također reći da nema ni jedne epohe u povijesti u kojoj nije trebalo ulagati ljubavi i brige da se živi obiteljski život. Ljudska struktura je ostala ista, iako se mijenjaju izvanjski uvjeti.

 

Zato svatko uvijek živi svoju obitelj na svoj način. Sve su obitelji slične i sve su različite. Obitelj je prva baza gdje počinje ostvarivanje zajedništva i ljubavi. Iz obitelji se prelijeva socijalnost i ljubav na cijelu ljudsku zajednicu. U obitelji se upoznaje oca, majku, braću, sestre i zajedničkog Oca, Boga. Obitelj je pojam za zajedništvo. Ona se oslanja na prirodu i na svjesnost. Zato se i može uočiti različitosti u shvaćanju i formiranju obitelji. Svako vrijeme i način života davati će svoj oblik i način obitelji. Obitelj je također razumljiva u pojmu samog čovjeka. Postoji individualno i komunitarno shvaćanje čovjeka. Tako i obitelji.

 

Vjernici shvaćaju i nastoje živjeti obitelj prema vjerskom – kršćanskom – shvaćanju čovjeka. To je osobno i zajedničko. Osoba nalazi svoje mjesto u obiteljskom zajedništvu. Zajedništvo ne smije ugušiti osobu, ali ni osoba ne može izrasti do svoje punine bez zajedništva.