uskrssb09

 

(Mk 16,1-8);  Dj 10,34a.37-43; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

 

 

Danas s radošću slavimo slavno Gospodinovo uskrsnuće. Poraz smrti! Pobjeda života! Još odjekuju riječi glasnika Gospodnjeg koji je u svetoj noći obznanio ženama da je raspeti Krist raskinuo okove smrti te da je kao pobjednik od mrtvih ustao: „Ne bojte se! Vi tražite raspetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje... Idite i recite njegovim učenicima...“ (Mk 16,6-7). Isus Raspeti uskrsnu!

 

U anđelovu priopćenju radosne vijesti ženama dolazi do izražaja točno utvrđeni identitet osobe koja je uskrsnula: raspeti Isus Nazarećanin. Radi se o istom Isusu kojeg su žene „izdaleka gledale“ dok je umirao (15,40), kojeg su „pratile i služile mu kad bijaše u Galileji“ (15,41), „pomno gledale“ gdje su ga položili (15,47), i „vrlo rano prvoga dana sedmice“ došle pomazati (16,2).
Prije nego zavirim u današnja čitanja, želio bih se osvrnuti na još dvije stvari iz Markova izvještaja o uskrsnuću koji smo slušali u svetoj noći, a koje su me se duboko dojmile.

 


Prva se tiče žena koje su došle na grob da pomažu mrtvo tijelo Isusovo. Naime, njihova reakcija na tu uistinu radosnu vijest anđela da je raspeti Isus uskrsnuo malo je čudna i iznenađujuća: „A one iziđoše, pobjegoše od groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikomu o tome ne rekoše ništa, jer se bojahu“. Posebno se čini da je čudna zbog toga što su one voljele Isusa, što Isus nije imao neprijatelja među ženama. Jedino među ženama nije imao neprijatelja. Od 'njegovih', jedino su žene bile pod križem.

 

Njihove se oči nisu mogle od njega otkinuti. Suosjećale su prema njemu i gledale ga s onim istim pogledom smilovanja s kojim Bog gleda na čovjeka. Na vijest anđela, očekivali smo njihovu razdraganost i pjesmu, klicanje i veselje, a one kao olovom zalivene. Čovjek se ne boji samo križa, nego i događaja koji križ preokreće i pretvara u život. Ostaje zbunjen, nepomičan, ne može vjerovati.

 

Druga stvar je Isusova reakcija: „Idite i recite njegovim učenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao“. Isus, tek što je uskrsnuo, misli na učenike. Iako su ga svi ostavili i pobjegli (14,50), iako ga se Petar odrekao i zanijekao (14,68-71), oni su za njega uvijek „njegovi učenici“.

 


U današnjem prvom čitanju Petar daje svjedočanstvo o Kristovu uskrsnuću u Kornelijevoj kući, otvarajući tako Crkvu poganima: „On koga su ubili, objesivši ga na križ, Bog ga je uskrisio treći dan i dopustio mu da se pokaže...izabranim svjedocima“. A na kraju svoga svjedočanstva izjavljuje da ćemo imati udio u njegovu životu ako budemo u njega vjerovali: „Po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje“.

 

I u Petrovu svjedočanstvu o Isusovu uskrsnuću dolazi do izražaja identitet osobe koja je uskrsnula. Petar naglašava da je uskrsnuo i ukazao se „on koga su ubili, objesivši ga na križ“. Križ je u stanovitom smislu ono što me tjera da vjerujem. Međutim, ono u što vjerujem je pobjeda križa. Upravo je križ točka gdje se vjernik i nevjernik razilaze. Za vjernika, raspeti Isus Nazarećanin je uskrsnuo, živi. Za nevjernika, Isus je umro na križu, nije više živ. Za kršćane križ je pretpostavka slave, zemlja i grob su pretpostavka klijanja i uskrsnuća.

 


Pavao koji je vidio uskrsloga Gospodina Isusa (1Kor 9,1) i prema kojemu uskrsli Krist daje novi smisao našem životu, poziva nas na novi život: „Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“. Što znači da trebamo već sada ovdje na zemlji pomalo ostvarivati zajedništvo s Gospodinom i graditi sebi prebivalište koje nam je namijenjeno u nebu. Drugim riječima, trebamo stvarati sva obilježja neba kome se nadamo i za kojim čeznemo.

 


U današnjem evanđelju imamo svjedočanstvo jednoga drugog Isusova učenika. Ivan pripovijeda kako je, videći prazan grob i povoje gdje leže, povjerovao da je Gospodin živ. On nas poziva da s njime podijelimo tu vjeru kako bi postali dionicima obećanja postižući otpuštenje svojih grijeha. Čuli smo tvrdnju Petra u stotnikovoj kući: „Po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje“.
A budući da je Isus umro za naše grijehe, danas također slavimo otajstvo našega spasenja.

 

Na današnji se dan ostvarila, po Božjem daru, ona velika i potajna nada čovječanstva: „novo nebo i nova zemlja“, to jest svijet bez tuge i bez suza, svijet u kojem vlada pravda i mir, radost i život bez kraja. Naumu što ga je Bog ostvario po svome Sinu moramo se odazvati vjerom, poput učenika koji su, nakon mnogo oklijevanja u vrijeme Isusovih ukazanja, povjerovali u njegovo uskrsnuće.

Kao Božji otkupljenici, puni radosti i sreće, nade i pouzdanja u život, hvalimo Gospodina i pjevajmo pjesmu pobjednicu: Aleluja.

 

Stipe Jurič, OP