2009-29-05.duhovicipab

 

 

Dj 2,1-11; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27; 16,12-15

 

 

 

Svetkovina Duhova slavi središnji događaj Crkve, njezino predstavljanje svijetu. Silazak Duha Svetoga o Pedesetnici preobrazio je Dvanaestoricu i označio početak Crkve, koja je stupila u javnost. Duh Sveti, treća božanska Osoba, čijim je učinkom Bogorodica na djevičanski način Krista začela i koji je nad Krista sišao kad se u Jordanu krstio, pedeset dana nakon Vazma sišao je nad apostole. To je bio početak vremena Crkve, kao što je krštenjem u Jordanu otpočelo Spasiteljevo javno djelovanje. Karizmatičko izlijevanje o Pedesetnici osposobilo je apostole za zadaću svjedočenja, koje je u Djelima apostolskim izričito označeno kao djelo Duha Svetoga (5,32).

 

U prvom čitanju najprije se govori o silasku Duha Svetoga na vidljiv način u obliku plamenih jezika nad apostole. On je od Krista obećani Duh Utješitelj koji je nakon Kristova uzašašća sišao i preobrazio zajednicu Kristovih učenika i prijatelja. Uskrsli je Krist prije uzašašća obećao dar mesijanskog vremena, Duha Svetoga, koji će učenike prosvijetliti i jačati u njihovoj zadaći da budu Isusovi svjedoci. Ispunjenje tog obećanja bilo je „krštenje u Duhu“ (Dj 1,5). Luka napominje da su apostoli počeli govoriti drugim jezicima. U nastavku Luka govori o okupljanju mnoštva „iz svakoga naroda pod nebom“ da čuju apostole. I svatko ih je čuo govoriti svojim jezikom. Kako god netko protumačio događaj Pedesetnice, pojavu ognjenih jezika te činjenicu da su apostoli počeli govoriti drugim jezicima, smisao te čudesne pojave je jasan: svi ljudski jezici su prikladni za slavljenje i hvaljenje Gospodina, kojeg trebaju upoznati, hvaliti i slaviti svi puci i narodi, neovisno o njihovim jezicima.

 U drugom čitanju Pavao nas potiče da živimo po Duhu, te podsjeća da Duh koga nam Krist šalje, osposobljava nas da odolimo svojim sebičnim nagonima koji nas žele vratiti u „jaram ropstva“.

U evanđelju Isus najavljuje svojim učenicima dolazak Duha Istine koji će ih upućivati u svu istinu. I doista, prodrijevši u njihova srca na dan Pedesetnice, Duh Sveti je prosvijetlio njihove pameti, tako da su shvatili misterij Krista kao Mesije, Gospodina i Sina Božjega.

 Na osobit način ih je nadahnuo da shvate Kristovo uskrsnuće kao dovršenje Božjeg plana spasenja, ne samo za izraelski narod, već za cijeli svijet. Snagom Duha kojega je upravo primio, Petar je u svom prvom govoru posvjedočio pred mnoštvom Židova i prozelita da je Isus od Boga poslani Mesija, naglasivši kako se na Isusu ispunilo Pismo. Na Pedessetnicu, dakle, svanulo je vrijeme ispunjenja. To je ono što je rečeno po prorocima. Duh Sveti i nama pomaže da shvatimo Boga koji se objavio u Isusu Kristu.

 

Pedesetnica je jedinstveni događaj širokih razmjera kojim je u čovječanstvu otpočelo razdoblje izlijevanja Duha. Kao „Duh Istine“, Duh Sveti prožima i vodi Crkvu. Pedesetnica je vrijeme Duha Svetoga, vrijeme koje Crkva živi između povijesnog događaja Kristova uzašašća i njegova ponovnog dolaska u slavi. Po Duhu Crkva je sposobna progovoriti jezikom svakog naroda i izraziti se u oblicima svake kulture. Duh Sveti nadahnjuje ljude i udjeljuje im svojih „sedam darova“: duh mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Premda i karizme očituju djelovanje Duha Svetoga, njegova je daleko veća važnost u tome što vodi i jača kršćanske propovjednike i sve Kristove učenike u njihovu svjedočenju. Po Duhu Bog sam ulazi u ljude da im povjeri svoje misli, da im podijeli svoju ljubav, da ih ojača svojom snagom. Tako u srca kršćana ulazi sasvim nova i sasvim stvarna snaga koja izmiče svakoj naravnoj društvenoj i političkoj analizi, koja ih pokreće na svjedočenje i ispovijedanje vjere.

 

Za vrijeme francuske revolucije, sestre jednog samostana pripremale su se na najgore. Brzo je došao dan kad se sve sestre osuđene na giljotinu (sprava za odrubljivanje glave osuđenima na smrt). Stojeći u redu pred stratištem, započele su staru i prekrasnu pjesmu u čast Duha Svetoga gregorijanskim tonom:  “Veni Creator Spiritus”. Pjevajući, jedna za drugom izlazile su na stratište, a njihove odrubljene glave koturale su se jedna za drugom. Ostala je još samo jedna sestra. Pjevala je posljednju kiticu pjesme. U tom trenutku izašla je na stratište i pridružio joj se glas jedne djevojke; izgledom je bila slaba, ali zato hrabra i odlučna. Riječ je o djevojci koja je iz straha napustila samostan prije nekoliko mjeseci. Poduprta snagom Duha Svetoga, pjevala je posljednju kiticu izlazeći na stratište i, skupa sa sestrama, dala  život kao svjedočanstvo za Isusa i njegovo evanđelje.

 

Duh Sveti je prosvijetlio pamet i ojačao vjeru apostola. Primanje Duha Svetog podrazumijeva, dakle, rast i napredak u vjeri. Ovo je dobro imati na umu osobito u trenucima kad osjećamo umor ili proživljavamo krizu vjere. Tada se uključuje jakost, jedan od darova Duha Svetoga. Jak kršćanin je onaj koji nema straha od ničega i od nikoga, tako da je uvijek vedar i raspoložen. A takav je, jer ima jaku vjeru, jer čvrsto vjeruje. Molimo često sa sv. Katarinom Sijenskom: Duše Sveti, vječni Bože, dođi u moje srce. Svojom moći, Bože moj, privuci me k sebi. Zagrij me i zapali svojom slatkom ljubavi, da mi svaka kušnja bude laka i svaka bol slatka. Slatki moj Gospodine, sada i uvijek pomozi mi u svakom mom djelu. Amen.
  

Stipe Jurič, OP