cipa4vazb09

 

 

Dj 4,8-12; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

 

 

 

Današnje bogoslužje riječi usredotočuje se na istinu koja ne prestaje nikad izazivati čuđenje kod ljudi: Božja ljubav prema svim ljudima. Iako je to teško vjerovati, ne znači da to nije istinito. Božja se ljubav savršeno objavila u vlastitom Sinu kojega je on predao u smrt da svijet ima život vječni. Isus pribavlja vječni spas onima koji vjeruju u njegovo ime. Ime je prema biblijskom načinu shvaćanja ne samo naziv za osobu, nego se sama osoba izjednačuje sa svojim imenom. Tako je Isusovo ime izraz njegova poslanja. On je spasenje, onaj koji spašava. Apostoli i kršćani djeluju snagom toga Imena i trpe zbog tog Imena. Zazivanje imena Isusova praktično je priznanje njegova božanstva.

 

Nakon prikaza čudesa koja su činili apostoli te njihova navješćivanja uskrsnuća na primjeru Isusovu, Luka nas u prvom čitanju, i danas uzetu iz Djela apostolskih kojima je teologija imena Isusova svojstvena, izvještava o pokušaju židovskih starješina da uguše novi pokret u zametku. Uhićene apostole zbog ozdravljenja čovjeka hroma od rođenja izvode iz tamnice i dovode pred članove Velikog vijeća da objasne „kakvom vlasti ili u čije ime“ su to učinili. Kao vođa jeruzalemske zajednice Petar, „pun Duha Svetoga“, koji dopunja djelo koje je Isus započeo i koji će voditi apostole u njihovoj misionarskoj zadaći, uzima riječ: „Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen zaglavni“.

 

Krist Gospodin je upravo onaj kojeg su njegovi suvremenici odbacili i kojega još uvijek mnogi odbacuju. Pribijeni na križ Isus Nazarećanin je spasitelj svijeta. Štoviše, nadodaje izričito Petar da se izbjegnu dvosmislenosti: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“. Jedino u njegovo ime i isključivo po Isusu mogu se ljudi spašavati. Svako drugo ime nije dostojno pozornosti, svako drugo spasenje je lažno, svaka druga spasenjska ponuda je ravna otuđenju. Nitko ne može Isusa zamijeniti.

 

U drugom čitanja Ivan naglašava božansko sinovstvo kršćana: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo“. Bog onima koji vjeruju u Krista daje moć da postanu djeca Božja. Taj život Božjih sinova za nas je aktualna stvarnost. Od Uskrsa nadalje mi moleći „Oče naš“ izražavamo svijest da smo ljubljeni i obgrljeni istom ljubavi kojom Bog ljubi svoga Sina. Od Uskrsa nadalje očekujemo puno i otvoreno očitovanje te stvarnosti i sličnosti s Bogom. Budući da je život Božjih sinova aktualna stvarnost, Božje posinaštvo je jedina povlastica s kojem se kršćani mogu ponositi.

 

Apostol Ivan nam u evanđelju govori o Isusu dobrom pastiru. Ikonografski prikaz Krista kao dobrog pastira jedan je od najstarijih i najčešćih motiva kršćanske umjetnosti još od vremena ranokršćanske ikonografije na slikama katakomba i reljefima sarkofaga. Bilo da je prikazan kako na ramenima nosi ovcu ili janje, bilo da se nalazi usred stada ovaca, uvijek se radi o simbolu Kristove ljubavi prema ljudima. Slika je preuzeta iz Starog zavjeta gdje ta analogija pastira i stada pokazuje da je Jahve Izraelov zaštitnik koji sigurno vodi svoj narod kroz sve kušnje i pogibli (npr. Ps 23). Krist je vođa i zaštitnik novog Izraela, Crkve.

 

On je pase i upravlja stazama pravim. Ivan ga prikazuje s tri bitne osobine: život svoj polaže za ovce, poznaje svoje i njega poznaju njegove, ima i drugih ovaca koje želi dovesti u ovčinjak. Neki glumac, da zabavi goste na svečanoj večeri, recitirao je pripovijetke i poezije. Razmetao se svojim velikim repertoarom i pozivao publiku da traže od njega da recitira što god žele. Među nazočnima je bio i jedan svećenik. On ustade i zamoli glumca da recitira Ps 23. „Hoću, pristade glumac, pod uvjetom da ga Vi recitirate poslije mene“. I započe recitirati: „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam...“. Kad završi, pobra velik pljesak. Onda ustade svećenik i ponovi isti psalam. Vladala je dirljiva tišina. Na kraju psalma, nitko se nije usuđivao prekinuti šutnju. Jedino glumac ustade i reče: „Dame i gospodo, shvatili ste da ja poznajem psalam, ali ovaj čovjek poznaje Pastira“.

 

Krist dobri pastir nas svake nedjelje okuplja u jedno stado, u jedan ovčinjak, u jednu obitelj. On nas poznaje i poziva da i mi njega bolje upoznamo, da budemo jedinstveni i poletna srca služimo svojoj Crkvi. Šalje nas da zajedno s njime tražimo izgubljene ovce i nesebično pomažemo slabim i umornim, osobito siromašnim. Također nas opominje da se čuvamo lažnih pastira, najamnika, proroka, zavodnika, vođa..., svih onih koji žele Isusa odvojiti od njegove Crkve pa izjavljuju: „Isus da, Crkva ne“.

 

Svi koji tako govore su lažni pastiri i zavodnici; oni su od svijeta i govore jezikom svijeta, i svijet ih sluša. Baš zato što ne vole Crkvu, oni ne priznaju ni Isusa. Ne znaju da je Crkva bitni dio „misterija Krista“, da je Krist glava Crkve koja je njegovo tijelo, da ljudi u Crkvi nalaze ne samo Isusovu nauku nego također i njegova djela spasenja, sakramente. Zato čuvajmo se najamnika kojima nije stalo do nas, a držimo se Isusa dobrog pastira koji je dao život svoj za nas. Budimo mu bliski i s njime povezani kao što je on povezan s Ocem.

 

Stipe Jurič, OP