cipa3vazb09

 

Dj 3,13-15.17-19; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48


S Kristovim uskrsnućem rađa se Crkva, javlja se novo čovječanstvo. Ona je zapravo tijelo Krista uskrsloga. U nju se stupa prihvaćajući riječ apostola koja rađa vjerom u Isusa uskrsloga, Gospodina i Krista, Vođu i Spasitelja. „Krist je uskrsnuo: tomu smo mi svjedoci!“. To je, prema novozavjetnim izvještajima, jezgra svega apostolskog propovijedanja. Zahvaljujući apostolima i bezbrojnim drugim 'svjedocima', Crkva je i danas živa.


U prvom čitanju Petar u ime kršćanske zajednice najprije odvažno daje svjedočanstvo o Isusovu uskrsnuću: „Bog otaca naših proslavi Slugu svoga Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad je već bio odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci“. A onda, nakon što je krivicu za smaknuće Isusovo pripisao svojim sunarodnjacima, poziva ih na obraćenje: „Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši“. Petrov govor doimlje se kao kateheza o Isusovu razapinjanju, koje on pripisuje grijehu neznanja Židova, tj. njihovoj nutarnjoj nesposobnosti da shvate i otvore se Božjem naumu, koji je on objavio u Pismima i koji se ispunio u Isusu: „Braćo, znam da ste uradili ono iz neznanja...Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti“. Taj je Petrov poziv potpuno u skladu s riječima uskrslog Gospodina koje prenosi Luka u današnjem evanđelju: „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: Ovako je pisano: Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste tome svjedoci“. Potrebno je dakle uzeti Pisma u ruke te u svjetlu Kristove Pashe shvatiti tko je Mesija i Sin Božji.


U drugom čitanju Ivan s jedne strane poziva kršćane da se čuvaju grijeha i da zapovijedi Kristove čuvaju. Ako tko i sagriješi, ne treba zdvajati, jer imamo Krista koji nas pomiruje s Bogom i uvijek zagovara kod svog Oca. S druge strane raskrinkava lašce, to jest one koji tvrde da poznaju Krista, a zapovijedi njegove ne čuvaju. Kao što Petrove riječi upućene Židovima pogađaju i nas, jer i mi često u životu griješimo i na razne se načine odričemo Isusa, također Ivanove riječi ne možemo ignorirati i kazati da nas se ne tiču. Dopuštam li Kristu da me oslobodi od grijeha i pomiri s Bogom? Kao kršćanin kako čuvam Kristove zapovijedi?


Evanđelje nam govori kako se Isus nakon uskrsnuća pojavio među svojim učenicima upravo kad im ona dvojica, što se vratiše iz Emausa, ispripovjediše kako ga vidješe i prepoznaše u lomljenju kruha. Isus opet pozdravlja: „Mir vama!“. Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Susret s Kristom započinje sa zbunjenošću i strahom. On im pruža ruke i noge. Vrlo jasno im kaže to što ga vide nije neka unutrašnja vizija, nije duh, nego da je on doista i tijelom uskrsnuo: „Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam“. Uskrslo tijelo, kako to Isus tvrdi i pokazuje, ima i meso i kosti, čak može jeti: „I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pružiše komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede“. Ali to tijelo je isto tako potpuno promijenjeno, tako da ono ne može umrijeti i trpjeti. Susret završava s velikom radošću i produbljivanjem pisama.


Idimo i mi na euharistijske gozbe gdje se kuje jednodušje i doživljava prisutnost Krista uskrsloga. Svake nedjelje na našim sastancima Krist dolazi među nas i govori: „Mir vama!“. Onda nam u čitanjima tumači Pisma i otkriva Božji naum spasenja. Najposlije sjeda s nama za stol, lomi kruh i daje nam ga. Kruh i vino koje prinosimo na oltar su klice uskrsne radosti. Prinosimo ih da postanu presveto Tijelo i predragocjena Krv, plod vječne radosti. Ti darovi ne smiju ostati na oltaru, inače u naša srca neće ući radost, u njima će se zadržati strah, zbunjenost, nevjera koje može jedino Euharistija raspršiti. Zato primajmo pričest, hranimo se Kristom živim kruhom koji je sišao s neba, da se u naša srca nastani radost, da nestane strah, zbunjenost, nevjera.


Uskrsnuće Kristovo je Božje spasenjsko djelo na kome se treba zasnivati život i počivati propovijedanje i današnje Crkve. Krist nam daruje svoju riječ, svoj naputak, svoju ljubav i novi život u praštanju grijeha. Zato pokažimo nekršćanima naše zbiljsko zajedništvo s Kristom i međusobno. Kao zajednica ljudi koji vjeruju i imaju udjela u životu Uskrsloga, kao oni koji sačinjavaju Crkvu današnjice, iskazujmo hvalu Bogu, svjedočimo za Krista i nastojmo služiti svijetu, kako bi svijet prihvatio našu riječ. Ostajući u vezi s apostolima i njihovim propovijedanjem, životom i riječju očitujmo Gospodinovu nazočnost ljudima našega vremena, da se i po našem svjedočenju pripoji Crkvi velik broj onih „koji se spašavaju“.

 

Stipe Jurič, OP