cipa2vazmenab09

 

Dj 4,32-35; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

 


Prvo čitanje se usredotočuje na vjeri i život mlade Crkve. Riječ je o jednom od tri sumarija što se nalaze u Djelima Apostolskim, u kojima Luka ukratko opisuje život prve kršćanske zajednice i veliki ugled koji su prvi kršćani uživali u narodu. Druga dva sažetka su 2,42-47; 5,12-16. Prigrlivši vjeru u uskrslog Gospodina, prvi kršćani su upravo iz ljubavi prema njemu bili primjerom i svjedočanstvom života „jedno srce i jedna duša“. Dok su apostoli „vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa“, vjernici su živjeli u posvemašnjem bratstvu i dijelili „svakom pojedincu prema njegovim potrebama“. Poruka je vrlo jasna: vjera stvara kršćanske zajednice i obuhvaća sva područja života, jer ona znači nov odnos prema svemu.

 
U evanđelju uskrsli Isus očituje svoju nazočnost učenicima i to u dva navrata. Prvi put „uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova“. Drugi put „poslije osam dana“. Nije više samo Marija Magdalena, već sabrana Crkva koja vidi Gospodina i koja se raduje njegovom nazočnošću. Uskrsli Isus najprije pozdravlja učenike: „Mir vama!“, a onda, kao 'poslanik' Očev, daje im nalog da nastave njegovo djelo: „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas“. Isusova prisutnost nije statička već misionarska. A budući da je sve što pripada Ocu dano njemu, Krist uskrsli daje svojim učenicima najveći 'Božji dar', Duha Svetoga, koji će preko njih djelovati na korist zajednice: „Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im“. Kao vršitelji poslaničke službe pomirenja u ime Krista, učenici će svekoliko djelo spasenja što ga je već izvršio Bog nastaviti sve do paruzije.

 
Kao što je Krist došao među sabrane učenike, on dolazi i među nas na naše nedjeljne sastanke. Svaka je nedjelja Dan Gospodnji i svake nedjelje kršćani slave Kristov Vazam. Stoga je dobro malo razmisliti o tome kako često i kako spremno idemo na nedjeljnu sv. Misu, kako reagiramo kad nas Isus na našim sastancima pozdravi: „Mir vama!“. Uskrsno vrijeme praćeno je velikom radošću. Nemoguće je slaviti Kristov Vazam na nedjeljnim sastancima i ne biti radostan. Žalostan i sjetan kršćanin nedjeljom je nešto nezamislivo, kao što je nezamisliv Vazam bez veselog poklika aleluja. Razlog naše radosti je prisutnost Gospodina među nama.

 
Da bi nastavili Isusovo djelo, pored primljenog naloga, učenici su morali imati i čvrstu vjeru. Njihova je vjera morala učiniti još jedan odlučan korak pa da postane vjerom Crkve. Taj je korak učinjen kad su oni, nakon mnogo oklijevanja u vrijeme Isusovih ukazanja povjerovali u njegovo Uskrsnuće. Da je Uskrsnuće događaj u koji su i sami učenici tako sporo povjerovali prigodom ukazanja, svjedoči i zgoda iz današnjeg evanđelja o Tomi zvanom Blizanac, koji nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnuće dok se ne uvjeri svojim očima i rukama. Unatoč tome što je bio vjeran i spreman slijediti Isusa sve do smrti: „Hajdemo i mi da umremo s njim!“ (Iv 11,16), Toma nije vjerovao da ljubav može pobijediti smrt. „Moram prvo vidjeti znak od čavala. Želim jamstva!“. I doista, Isus se s tri jednostavne i konkretne riječi približuje njegovoj sporosti da vjeruje: pruži, gledaj, stavi.

 
Tomina sumnjičavost, odnosno njegov put: nevjera – viđenje - vjera su tri teme što često dolaze u Ivanovu Evanđelju. One sačinjavaju također itinerar naše vjere, kao i itinerar mnogih ljudi koji se bore s vjerom i oklijevaju da povjeruju, koji lagano napreduju prema istinskoj vjeri i žele biti Isusovi učenici. Iako je danas nemoguće pružiti ruku i staviti je u Kristov bok, važno je na kraju moći uzviknuti: „Gospodin moj i Bog moj!“. To ćemo moći učiniti, ako  prihvatimo svjedočanstvo apostola, ako povjerujemo onima koji su vidjeli Gospodina i stavili ruku u njegov bok. Apostoli su kao 'kvalificirani' i provjereni svjedoci postavljeni za Isusove svjedoke, napose za glasnike njegova uskrsnuća. Vjera je svakako odlučujući čimbenik, na što nas podsjeća i Ivan završavajući svoj izvještaj o Tominoj početnoj nevjeri te susljednoj vjeri. Taj završetak možemo nazvati evanđelje naše vjere i naše sreće: „Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!“

 
Vjerni Kristu uskrslome kazujmo svima djela Gospodnja i preobražujmo svijet riječju i pjesmom. Svjedočimo pred ljudima spasenjsko djelo Božje što ga je izveo u svome Sinu, nadasve izazovimo divljenje kod nekršćana primjerom i svjedočanstvom života. Pokažimo im zajedništvo vjere, nade i ljubavi. Ako doista budemo „jedno srce i jedna duša“, svijet će povjerovati da je Isus Sin Božji. Sjetimo se Isusovih riječi: „Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici“ Iv 13,35). Dopustimo da se Kristova ljubav očituje u ljubavi što je međusobno iskazujemo mi njegovi učenici.

Osnovna misao koja se provlači kroz sva tri današnja čitanja je vjera. U prvom čitanju ona je točno naznačena u svom predmetu: svjedočiti uskrsnuće Isusa Krista. Za pisca drugog čitanja vjera je sredstvo pobjede, s njome pobjeđujemo svijet. U evanđelju Ivan prikazuje vjeru u neravnom itineraru Tome zvanog Blizanac, jednog od Kristovih učenika, zbog čega je dobio ime 'nevjerni Toma'.

 

 

Stipe Jurič, OP