10. lipanj

 

Rođen je u Firenci oko 1355. U dobi od 17 godina prigrlio je Red u samostanu sv. Marije Nove (S. Maria Novella). Svesrdno je pomagao reformu što ju je, nakon “crne kuge” god. 1348., započeo Rajmund iz Capue; uspostavio ju je u mnogim samostanima tako da je “u Italiji bio prvi obnovitelj samostanskog opsluživanja”.

 

God. 1395. u Veneciji je – skupa s nekim učenicima sv. Katarine Sijenske, koju je vrlo štovao – osnovao samostan Presv. Tijela Kristova za dominikanske monahinje. Njegov je apostolat naglo prekinut po zapovijedi gradskih vlasti, kojih zabranu on ne bijaše poštovao. Prognan na pet godina, otputovao je u Firencu, gdje se sav predao propovijedanju, istaknut rječitošću i revnošću za duše. Zabrinut za pitanja vjere i ćudoređa koja je postavljao humanizam, napisao je prvi pedagoški priručnik u Europi, knjigu Lucula noctis (Malo svjetlo u noći), u kojoj izlaže temelje kršćanskog odgoja.

 

Firentinci su ga 1406. poslali u Rim da raspravlja o crkvenom raskolu. Pritom je stekao povjerenje netom izabranog pape Grgura XII., koji ga je imenovao svojim savjetnikom, a god. 1408. i dubrovačkim nadbiskupom te kardinalom s naslovom Sv. Siksta. Pokazao se razboritim i vjernim u teškim trenucima Sabora u Konstanzu. I novi papa Martin V. poklonio 409 mu je povjerenje te ga je kao izaslanika poslao u Češku i Ugarsku da radi protiv husitskog krivovjerja. Na toj je zadaći umro, u Budimu, 10. lipnja 1419. Grgur XVI. potvrdio je 9. travnja 1832. njegovo štovanje.