10. svibanj

 

af

 

 

Antonin Pierozzi rođen je u Firenci 1389. U Red ga je primio bl. Ivan Dominici, koji je tada, po naredbi bl. Rajmunda iz Capue, radio na reformi samostanâ; primljen je 1405. za “budući samostan u Fiesolu”. U Cortoni je završio novicijat, a u Fiesolu, gdje je upravo bilo središte reforme (1406.), nastavio je sa svojom formacijom.

 

Postavši svećenik (1413.) i ističući se strogošću života, razboritošću i znanjem, bio je 1418. izabran za priora. Otada je neprestano vršio tu službu u Cortoni, Fiesolu, Napulju i Rimu, vodeći braću k punini redovničkog života. U Rimu je, kao priznati učitelj crkvenog prava, postao auditor Rimske rote. Pošto je 1435. troškovima Kuzme Medicija sagrađen slavni samostan sv. Marka u Firenci, bio je njegov prior (1436.-1444.) dok je Beato Angelico tu slikao božanske stvari.

 

U tom je samostanu cvao humanizam, te je u njemu osnovana prva knjižnica u Europi pristupačna svim korisnicima (1443.). Kao generalni vikar opservantskih samostana u Italiji (od 1437.), sudjelovao je na saboru sjedinjenja u Firenci (1438.). Eugen IV. imenovao ga je firentinskim nadbiskupom jer je upoznao njegovu razboritost, zbog koje su ga općenito zvali “Antoninom savjetâ”. Obdaren karizmom dobrog pastira, bio je vrlo dobar nadbiskup: budno je bdio nad stadom, brinuo se za siromahe, posebno one skrovite, za koje je osnovao udrugu “Dobrih ljudi sv. Martina”.

 

Tako je postao preteča današnje socijalne skrbi. Sâm se lišavao svega da drugima pomogne. Bio je strog, ali i umjeren; reformator klera, pastir, vjeroučitelj, a posebno propovjednik. Napisao je mnogo knjiga punih pouke i ljubavi. Glavno mu je djelo Summa moralis, koja svjedoči da je na području moralne teologije bio izvrstan učitelj. Preminuo je 2. svibnja 1459. Hadrijan VI. ga je proglasio svetim 31. svibnja 1523. Njegovi zemni ostaci časte se u crkvi sv. Marka u Firenci.