5. svibanj

 

vinkof

 

 

Rodio se 1350. u Valenciji (Španjolska). U Red je ušao u sedamnaestoj godini. Prigrlio je strogu stegu duhovnog života, o kojoj je ostavio lijepo svjedočanstvo u raspravi “O duhovnom životu” (De vita spirituali). Isprva je predavao filozofske i teološke nauke te istodobno obavljao razne službe; na zahtjev kardinala-legata Petra de Lune i aragonskog kralja Ivana I., obavljao je razne građanske i crkvene poslove (1380.-1390.).

 

Istodobno se dao na propovijedanje, najprije pred papom u Avignonu, zatim u južnim predjelima Francuske te u Švicarskoj i Italiji, sve do god. 1399. Tada se, putujući od mjesta do mjesta, sasvim posvetio propovijedanju kao “poslanik Kristov”, primivši od njega posebno poslanje. Kako sâm svjedoči u pismu protupapi Benediktu XII., bio je propovjednik suda Božjega (“Bojte se Boga jer dođe čas suda njegova”, (Otk 14, 7).

 

Veoma je nastojao oko mira i jedinstva u Crkvi, koju je tada razdirao raskol. Kad se odrekao protupape, uz kojega je u dobroj vjeri bio pristao, svojski se trudio da se ponovno uspostavi mir i jedinstvo. Obogaćen darovima Duha Svetoga i nadaren apostolskim sposobnostima, proputovao je gotovo sve zemlje Zapadne Europe kao karizmatički propovjednik, na golemu korist duša. Preminuo je u Vannesu u Francuskoj, 5. travnja 1419. Kalist III. ubrojio ga je 29. lipnja 1455. među svece.

 

Njegov se spomen u općoj Crkvi slavi 5. travnja (što gotovo uvijek dolazi u korizmi, pa se ne može slaviti kako treba), ali je Sv. Stolica god. 2000. dopustila da se u našem Redu njegov spomen slavi 5. svibnja.