4. veljače

 

kricci

 

 

 

Rođena je 1522. od plemenita roda i dobila ime Sandrina. Još kao mala djevojčica, ostavši bez majke, gorjela je velikom ljubavlju prema raspetom Kristu. Kad joj je bilo 12 godina, ušla je u samostan dominikanskih trećoredicâ u Pratu i dobila redovničko ime Katarina.

 

Ražarena vatrom Duha Svetoga, neprestano je težila za Božjom slavom, pa je nastojala oko obnove redovničkog života prema nadahnuću brata Jeronima Savonarole, kojega je veoma poštovala. Proživljavajući u srcu muku Isusovu, zaslužila je da je i na svom tijelu nosi mističnim sudjelovanjem. Retke što se odnose na muku Isusovu sabrala je iz Svetoga pisma i objavila ih za razmatranje. Dva je puta bila priora i s velikom je razboritošću i dobrotom upravljala zajednicom.

 

Obogaćena darovima nebeskog Zaručnika, nastojeći oko božanske ljubavi, ostavila je vrijedne spise iz duhovnog nauka, osobito pisma što ih je pisala uglednim muževima i ženama svoga vremena, među njima i svecima, primjerice sv. Filipu Neriju, sv. Karlu Boromejskom, sv. Mariji Magdaleni de’ Pazzi. Umrla je u Pratu 2. veljače 1590. Klement XII. svečano ju je ubrojio u zajednicu blaženika, a Benedikt XIV. Proglasio svetom 29. lipnja 1746.