Ispis

2010-02-03-papa-kateheza-dominikVatikan, 03. 02. 2010. – Danas, 03. 02. 2010., na općoj audijenciji, papa Benedikt XVI. održao je katehezu koja je bila posvećena svetom Dominiku, utemeljitelju Reda braće propovjednika.

 

 

Na našim stranicama donosimo dio prigodne kateheze, a cjelovit tekst možete pročitati na stranicama Informativne katoličke agencije (IKA, 03.02.2010. - D - 119233/2).

 

 

 

Govoreći o liku svetoga Dominika Papa je istaknuo kako nam taj veliki svetac doziva u svijest kako u srcu Crkve mora uvijek gorjeti misijski žar, koji neprestano potiče na prvi navještaj evanđelja i, tamo gdje je to nužno, na novu evangelizaciju: Krist je, naime, najdragocjenije dobro koje muškarci i žene svakog doba imaju pravo upoznati i ljubiti!

 

Utješno je vidjeti kako i u današnjoj Crkvi ima mnogo onih – pastira i vjernika laika, članova starih redovničkih redova i novih crkvenih pokreta – koji su s radošću uložili svoj život za ovaj najviši ideal: naviještati i svjedočiti evanđelje! Dominiku Guzmanu pridružili su se kasnije drugi, privučeni istim nadahnućem.

 

Na taj je način, od prve zajednice u Touloseu, postupno nastao Red braće propovjednika. Dominik se, naime, u punoj poslušnosti smjernicama papa svoga doba, Inocenta III. i Honorija III., poslužio drevnim pravilom svetoga Augustina, prilagodivši ga potrebama apostolskog života, koji su naveli njega i njegove drugove propovijedati seleći se s jednoga mjesta na drugo, ali vraćajući se, zatim, svojim samostanima, studiju, molitvi i zajedničkom životu.

 

 

2010-02-03-01-dominik

 

 

Dominik je, na osobit način, stavio naglasak na dvije vrijednosti koje je smatrao neophodnima za uspjeh evangelizacijskog poslanja: to su zajednički život u siromaštvu i u studiju. Prije svega, Dominik i braća propovjednici su se predstavljali kao prosjaci, to jest nisu imali velike posjede kojima bi trebalo upravljati. Zato su imali više vremena na raspolaganju za studij i propovijedanje po raznim mjestima a to je ujedno predstavljalo konkretno svjedočanstvo pred narodom.

 

Upravljanje dominikanskim samostanima i provincijama bilo je povjereno kapitulima, na kojima su birani poglavari, koje bi kasnije potvrđivali viši poglavari; riječ je, dakle, o ustroju koji je poticao bratski život i odgovornost svih članova zajednice, zahtijevajući snažna osobna uvjerenja. Izbor toga sistema upravljanja proizlazio je upravo iz činjenice da su dominikanci, kao propovjednici istine o Bogu, morali živjeti dosljedno onomu što propovijedaju. Istina koju se proučava i dijeli s braćom u ljubavi najdublji je izvor radosti.

 

 

2010-02-03-03-dominik

 

 

Nadalje, Dominik je, s mnogo odvažnosti, želio da njegovi sljedbenici steknu solidnu teološku naobrazbu te ih je bez oklijevanja slao na sveučilišta toga doba, premda su mnogi crkveni ljudi gledali sa podozrenjem na te obrazovne ustanove.

 

Konstitucije Reda propovjednika pridaju veliku važnost studiju kao pripravi na apostolat. Dominik je stoga želio da se njegova braća predano, marljivo i pobožno posvete studiju koji se temelji na duši svakog teološkog nauka, to jest na Svetom pismu, i koji uzima o obzir pitanja koja postavlja razum.

 

Dominik, koji je želio osnovati redovnički red propovjednika i teologa, podsjeća nas da teologija ima duhovnu i pastoralnu dimenziju koja obogaćuje duh i život. Svećenici, posvećene osobe kao i svi vjernici mogu pronaći duboku "duhovnu radost" u kontemplaciji ljepote istine koja dolazi od Boga, istine koja je uvijek aktualna i živa.

 

Geslo braće propovjednika – contemplata aliis tradere (drugima prenositi plodove svoga razmatranja) – pomaže nam, zatim, otkriti pastoralnu težnju u kontemplativnom studiju tih istina, naime potrebu da se saopći drugima plod vlastite kontemplacije. Kada je Dominik 1221. godine umro u Bologni, gradu koji ga je proglasio svojim zaštitnikom, njegovo je djelo već bilo doživjelo veliki uspjeh. Red braće propovjednika, uz potporu Svete Stolice, proširio se u mnogim europskim zemljama na korist čitave Crkve.

 

 

2010-02-03-02-dominik

 

 

Dominik je proglašen svetim 1234. i on nam sam, svojom svetošću, pokazuje dva sredstva koja su nužna da bi apostolsko djelovanje bilo djelotvorno. To je, prije svega, marijanska pobožnost, koju je on njegovao s nježnošću i koju je ostavio kao dragocjenu baštinu svojoj duhovnoj djeci, koji su u povijesti Crkve imali veliku zaslugu širenja molitve svete krunice, tako drage vjerničkom puku i tako bogate evanđeoskim vrijednostima; krunica je uistinu prava škola vjere i pobožnosti.

 

Pored toga, Dominik, koji je preuzeo na sebe brigu za neke ženske samostane u Francuskoj i Rimu, bio je potpuno uvjeren u vrijednost molitve zagovora za uspjeh apostolskog rada. Tek ćemo u raju shvatiti koliko molitva klauzurnih redovnica djelotvorno prati apostolski rad!

 

Svakoj od njih izražavam zahvalnost i upućujem srdačan pozdrav.Draga braćo i sestre, neka nas život Dominika Guzmana sve potakne da budemo gorljivi u molitvi, hrabri u življenju vjere i duboko zaljubljeni u Isusa Krista. Po njegovu zagovoru, molimo Boga da uvijek obogaćuje Crkvu istinskim propovjednicima evanđelja.

 

 

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s