Ispis

2009-12-23-bulaZagreb, 23. 12. 2009. - Ako otvorimo tzv. Opći katekizam (Katekizam Katoličke Crkve) i malo prolistamo u kazalu pojmova, primjećujemo da je tu upisan pojam „hierarhija“ ali između pojmova „Dekalog“ i „Demut“ (Poniznost) ne nalazi se pojam „Demokracija“.

 

Nasuprot toj činjenici stoji rezultat empirijskog istraživanja njemačkih, belgijskih i nizozemskih studenata teologije na temu „Hierarhija i demokracija u Crkvi“, gdje je kod „svih ispitanika ustanovljena „neosporna“ opcija za jednu više demokratski uređenu Crkvu i zajednicu“.

 

Kako se odgovarajuća diskusija unutar katoličke Crkve ne bi nužno iscrpila u jednoj nerješivoj i zato neplodnoj ili-ili-dilemi – hijerarhija ovdje / demokracija tamo –, jasnoću nam pruža pogled na jedan postojeći primjer. Mislimo na demokratski ustavni koncept Reda braće propovjednika (= dominikanaca) koji se prakticira preko 750 godina. Pogledajmo na početke.

 

Početkom 13. stoljeća Dominik (oko 1170.-1221.) je utemeljio zajednicu kojoj je Crkva službeno stavila u zadatak praedicatio, naviještanje vjere. Priznanju mjesnog biskupa Tuluze 1215. godine, slijedila je već 1216. papinska potvrda te zajednice kao crkvenog reda (po buli „Religiosam vitam“ od 22. prosinca 1216.), i samo nekoliko tjedana kasnije kao „Reda propovjednika“ (po buli „Gratiarum omnium largitori“ od 21. siječnja 1217.).

 

 

2009-12-23-01-demokracija-op

 

 

S tim odlukama bio je, po odlučujućim crkvenim instancama, službeno prihvaćen jedan drugi, sasvim novi „Ordo praedicatorum“, uz do tada postojeći kojeg je sačinjavao biskupski kolegij. Ako se u ovome što slijedi govori o demokratskom ustavu Dominikanskog reda, tada skicirana povijesna pozadina jasno pokazuje da se ovdje nipošto na radi o oporbenom razvitku preko katoličkih granica, nego o modelu suradnje unutar Katoličke Crkve. 

 

Već je Dominik davao veliku važnost jednoj suvremenoj organizaciji svoje zajednice. Od samog početka pazila su braća dominikanci da ne bi preuzeli feudalne strukture časnih starih opatija nego su se orijentirali prema demokratsko-društvenom ustroju građanstva.

 

Odlučujući za strukturalno uređenje Reda bio je Jordan Saski (oko 1185.-1237.), koji je bio Dominikov nasljednik na čelu Reda. Jordanova je velika zasluga da je mala grupa idealista prerasla u jednu od najvažnih katoličkih redovničkih zajednica onoga vremena.

 

 Prije svega Opća skupština Reda od 1228. bila je nenadmašivo važna za pravno uređenje. Pojedinim provincijama data je veća samostalnost. Dok je prije toga provincijski starješina imenovan „odozgo“, ubuduće su pojedine provincije birala provincijala „odozdo“

 

 

 

2009-12-23-02-demokracijaop

.

 

 

Pravno uređenje koje vrijedi za čitav Red sadržano je u „Konstitucijama i odredbama Reda poropovjednika“. Kandidat za redovničke zavjete obećava posluh prema Pravilu sv. Augustina i Konstitucijama Reda. U drugom dijelu Konstitucija određen je sustav izbora. Tu se pokazuje vlastiti ustavni poredak dominikanaca, koji izbornom sustavu daje prednost pred pojedinačnim odlukama nadređenih instanci.

 

Fr. Ulrich Engel, OP
Preveo: Fr. Ivica Tomljenović, OP
Izvor:
www.kath.ch/skz-1998/staat/staat33.htm

 

 

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s