joomla social media module
fr_anto_gavric_op
Ne bojte se!

Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti,
nego snage, ljubavi i razbora

(2 Tim 1,6-7).

 


Draga braćo,

Izvanredna i smirena odvažnost jedna je od prepoznatljivih crta Dominikove svetosti. Ta se odvažnost očitovala i u osnivanju Reda propovjednika. Nekolicinu, tek okupljene, braće Dominik šalje iz Toulousea u Pariz da tamo »studiraju, propovijedaju i osnuju samostan«. Ivan iz Navarre se sjeća kako im je Dominik govorio »da se ne boje, da će uspjeti«. No, najveća njegova odvažnost bila je bezgranično pouzdanje u Boga i, radi Boga, u braću.

Nedavno me jedan župnik, dok smo nakon mise i održane propovijedi u njegovoj župi sjedili za objedom, upita: »Smatrate li vi, dominikanci, svetog Dominika stvarno velikim i vjerujete li da se po njegovu zagovoru događaju čuda?« To nam se pitanje spontano postavlja i u ovoj velikoj devetnici hodočašćenja prema 800. obljetnici potvrde Reda propovjednika (2016.), a posebno ulaskom u »Godinu sv. Dominika«. Tijekom povijesti Reda braća su se često molitvom utjecala zagovoru svoga Utemeljitelja, podsjećajući se na značenje Dominikove geste slanja braće na propovijedanje s obećanjem: »Ja ću moliti za vas«. Red je sa zahvalnošću sačuvao spomen na molitve što ih je Dominik prikazivao za svoju braću te se s poštovanjem sjeća njegova obećanja da će biti korisniji braći nakon smrti. Toga se braća i sestre Reda propovjednika sjećaju i u himnu O spem miram (Divne l' nade), koji je skladan prije 1256. godine. Svaki put kad osobno ili zajednički, molimo ili pjevamo himan Divne l' nade, vapijemo Dominiku »Vrši, Oče, što si rek'o – molitvom pomozi nas«.

Dominikov zagovor molim za sve nas u Provinciji. Moj izbor, bio je znak povjerenja, koji nosi u sebi i očekivanja braće i poslanje Provincije, a što je već izrečeno u Aktima provincijske skupštine, našim svojevrsnim četverogodišnjim programom. To je realan program koji se nadam zajedno s provincijskim vijećnicima, dužnosnicima, promicateljima te svom braćom u Provinciji dobrim dijelom i ostvariti. Teško je predviđati. Izbor za provincijala omeo je neke moje planove, ali istodobno otvorio neke druge mogućnosti. Provincijska skupština istaknula je prioritete za Provinciju. Računam na svu subraću u ostvarenju zajedničkog nam poslanja. Obostrano su nam potrebna ohrabrenja, poticaji i razumijevanje.

U Godini smo sv. Pavla. Kao geslo u ovomu služenju Provinciji uzeo sam Pavlove riječi: »Nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora« (2 Tim 1, 7).

Anđeli nam u božićnoj noći donose Radosnu vijest Božje blizine, nove prisutnosti koja nas iz početne bojazni, zbunjenosti, zaprepaštenja ili obeshrabrenosti vodi u odvažan hod prema onomu koji dolazi da se kod nas nastani i Oca nam obznani. U činu pastira koji se, nakon susreta s Djetešcem, vraćaju »hvaleći i slaveći Boga« (Lk 2, 20), svaki kršćanin je pozvan živjeti prema poznatom dominikanskom geslu: slaviti, blagoslivljati i propovijedati (laudare, benedicere, praedicare).

Stoga, ulazeći u Godinu sv. Dominika, dva nas velika učitelja – Pavao i Dominik – pozivaju na odvažnost u otvorenosti prema novim izazovima u naviještanju Radosne vijesti. To smo i sami izrekli u lipnju na provincijskoj skupštini u Bolu: »Za bolje razumijevanje svijeta u kojem živimo, potrebno je imati više hrabrosti za susrete sa svima kojima je na umu i srcu dominikanska prošlost, sadašnjost i budućnost. Primjećujemo da ljudi ovoga doba – posebno mladi – žele definiranu pripadnost pojedinim zajednicama. Žele imati prepoznatljivo znakovlje. Omogućimo im da se prepoznaju u poslanju našega Reda i da zajedno s nama, braćom i sestrama, sa sve snažnijim sudjelovanjem svjedoče Radosnu vijest.« (Akti, Bol 2008., br. 17).

U poslanju što nam ga je Bog dodijelio prati nas i zagovor Kraljice našega Reda. Tumačeći kako je došlo, na razini cijeloga Reda, do uvođenja pjevanja antifone Zdravo Kraljice nakon povečerja, bl. Jordan Saski, u Knjižici o počecima Reda (br. 120) svjedoči: »Pričao mi je jedan pobožni i vjerodostojni muž kako je često vidio u duhu dok su braća pjevala Svrni, dakle, odvjetnice naša da se Majka našega Gospodina prostrla pred svojim Sinom i molila za očuvanje cijelog Reda. To sam spomenuo da se braća koja budu ovo čitala još više oduševe i da pobožno hvale Djevicu.« Tu Marijinu zaštitu nad Redom propovjednika prekrasno oslikava rozeta s naslovne stranice stotog broja Vjesnika Provincije, uzeta iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku.

Izričući vam svoje želje za blagoslovljen i radostan Božić i novu godinu, koja je za nas ujedno i »Godina sv. Dominika«, želim vam Dominikovu odvažnost u pronošenju neugasive vatre Riječi, s bezgraničnim pouzdanjem u Boga.

Fr. Anto Gavrić O.P.
provincijal



Božićni mozaik

Oči su vola i magarca
dalekozori
kroz njih se može nazrijeti nebo.
U Njegovu spilju smiju unići
ukroćene živine
i djeca.
Mržnja je pocijepala
Njegove jaslice.
On je pokupio triješće
i neugasivu zapalio vatru.

Fr. Rajmund Kupareo O.P.
Zagreb, 1975.

0
0
0
s2sdefault