Ispis


naslovnaveritasDobru vam večer svima želim i dobro došli.  Ovim riječima je pred točno 40 godina, na Uskrs, padre Ivo Martinić pozdravio sve prisutne u ovom prostoru. Samo uz malu razliku-nije bila večer nego jutro..... 11 sati. I od tada, od te davne 1969. godine, grupa Veritas svaku nedjelju, ako izuzmemo onu ratnu godinu i nekoliko gostovanja: BAŠ SVAKU NEDJELJU, na svoj način glazbom i riječju sudjeluje u nedjeljnim misnim slavljima.

 


Moram se kratko-ali zaista vrlo kratko, zajedno s vama sjetiti tog početka. Za one koji su stalno uz nas sve ove godine, ali i za one koji naš rad ne prate kontinuirano, vrijedno će bit spomenut se tog Uskrsa. Naime, početkom djelovanja padre Iva Martinića u Dubrovniku, javila se ideja da se u ovim prostorima formira grupa koja bi nekom novom glazbom, na sasvim drugi način, pratila liturgijska slavlja.

 

v1

 

Sretna okolnost je bila ta, da je, zahvaljujući otvorenosti i razumijevanju otaca Dominikanaca, u samostanskim prostorijama vježbala grupa ORLANDOVI DJEČACI. To je bio ansambl koji je njegovao zabavnu glazbu onog vremena, nastupao na raznim priredbama i plesnjacima koji su se već u to doba priređivali u Dubrovniku. Kako sam i ja bio član te grupe, a u isto vrijeme već donekle glazbeno potkovan, padre Ivo mi je predložio da sa grupom-naravno uz njihov pristanak-uvježbamo sasvim drugačiji repertoar skladbi.....onaj s kojim bi svirali u crkvi, na samoj misi.

 

v2

 

Grupa je pristala, jer je to bio veliki izazov, a i prvi pokušaj takve vrste u bivšoj državi...... program je uvježban ( u početku su to bile talijanske skladbe sa hrvatskim prijevodom), te je na Uskrs 1969. godine grupa koncertno nastupila u ovoj crkvi. Odaziv je bio iznenađujući, oni koji se još sjećaju tih dana, spomenut će se da su osim krcate crkve, klaustar i stepenice bile prepune, što znatiželjnika, što mladih koji su odmah prihvatili tu novu glazbu......

Ali trebalo je proći još dosta vremena, cijela godina, da bi se velikom upornošću i jakim argumentima izborili da na ovaj novi način glazbom pratimo samu liturgiju..... uzeto je i novo ime-VERITAS- i evo do danas mi smo tu svaku nedjelju u 11 sati. Možda se postavlja pitanje kako smo toliko dugo ostali na okupu: odgovor je vrlo jednostavan: održala nas je vjera, vjera u ono što radimo, puna crkva mladih koji su vjerovali u nas, s nama zajedno molili  i pjevali, pogotovo u ONO vrijeme koje je bilo jako teško, vrijeme mnogih „traženja i lutanja“.....ali nadasve one Isusove riječi: NE BOJTE SE....i zaista nismo se ničeg bojali, jer je taj Duh, ta istina bila i ostala cijelo vrijeme zvijezda vodilja.

 

v3

 

 
Kad bi počeo nabrajati sve te divne ljude, mlade glazbenike, amatere i profesionalce koji su tu s nama svirali, recitirali, pjevali....mislim da bi dočekali jutro.... klape Maestral, Subrenum, Milo Hrnić, Maja Vuković, Gitarski trio, Renata Pokupić....samo su neka od imena koja mi sad na pamet padaju.....ali poslužit ću se riječima padre Iva Martinića: IMENA SVIH SVIRAČA, PJEVAČA I SVIH SURADNIKA, OSTAT ĆE SAMO BOGU ZNANA, A ON NEKA NAM SVIMA BUDE VREMENITA I VJEČNA NAGRADA. A ja, mogu samo dodati: svima jedno veliko hvala.

 

v4

 

Čovjek koji je ovo sve započeo, nažalost iz zdravstvenih razloga nije večeras mogao biti s nama, ali sam siguran da bi rado i on podijelio s nama ovu svečanost, jednako kao i mi ponosan i Bogu zahvalan na svim ovim godinama koje su za nama. Stoga nam je uputio čestitku.......poslušajmo.....Večerašnji koncert će biti mala retrospektiva vlastitih skladbi.....nastalih kroz niz proteklih godina. Još jednom vam hvala što ste došli s nama proslavit ovu godišnjicu. Večeras se kroz glazbu pokušajte sjetiti onih lijepih i grubih vremena koje smo zajedno u ovoj crkvi prošli pjevajući i moleći.

 

 

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s