Ispis

 

2020 08 02 18 ned

 

Vrijeme osame s Isusom i naša zadaća

 

 

Za ispravne odluke i prosudbe potrebna su nam samotna mjesta, trenuci za promišljanje, za molitvu, za susret s Bogom. Isus je to često činio, i zato on uočava stanje naroda i pojedinca, zna što ih muči i što im je potrebno.

 

Najprije ih je izliječio od njihovih bolesti, a nakon toga ih više ne želi prepustiti samima sebi…

 

ISUS ŽELI ZADRŽATI NAROD KOD SEBE, a tu počinje i naša zadaća koju trebamo prepoznati kroz svoj poziv.

 

U susretu s Bogom mi primamo ono što očekuju od nas ljudi koji su nam povjereni. Zato ako zanemarujemo ono dragocjeno vrijeme i mjesto za osamu onda mi tim ljudima nemamo što dati, a i ono što poduzmemo u vezi njih najčešće će biti krivo.

 

Tada nam se događa ono što i učenicima u današnjem evanđelju. Oni se žele riješiti naroda koji je došao sa svih strana, jer ne uočavaju stvarnu potrebu tih ljudi i svoju vlastitu zadaću za njih.

 

Zadaća Isusovih učenika nije komocija nego skrb za duše… Međutim, jesu li to oni odmah prepoznali? Kako su reagirali? Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane (vidi Mt 14, 15b) – nagovarali su Isusa njegovi učenici.

 

A Isus im na to kaže – Ne trebaju ići, dajte im vi jesti… O čemu je ovdje riječ, a što bi se ticalo nas samih? Isus ovdje na neki način upućuje kritiku svojim učenicima koji bi zbog svoje prikrivene komotnosti otpremili taj jadni narod uokolo.

 

Zato su ove Isusove riječi i zahtjev u kojem on od svojih učenika očekuje da budu s narodom i da ga drže na okupu. Danas je sve prisutnija jedna tendencija da ljudi traže duhovnu hranu, duhovnu pomoć uokolo po nekim sumnjivim lokacijama, i da kupuju kod nekih sumnjivih osoba izvan Crkve.

 

Često je tome tako jer se i neki svećenik tako postavio pa im rekao da se obrate negdje drugdje, ne prepoznajući stvarnu potrebu naroda. Samo gdje to „negdje drugdje“ na kraju bude?

 

Tako se događa da ljudi traže Boga izvan svojih crkava, izvan sakramenata, po nekim dvoranama, hotelima, udaljenim okolnim mjestima… A Isus jasno zahtijeva od svojih učenika – Vi im podajte jesti… To je vaša zadaća! Narod ne smije biti uokolo prepušten u svojoj bijedi.

 

„Dvije stvari moraju sudjelovati ruku pod ruku. Jedna je ljudska bijeda, a druga je Božja milost.“  (Fulton J. Sheen) Da spasi narod od bijede Isus im je pružio svoju djelotvornu milost, a to mora biti vidljivo i u našim vlastitim djelima.

 

Redoslijed davanja je očit: Isus daje učenicima, a oni narodu. Dakle, da bismo imali što dati sami moramo prethodno primiti iz njegovih ruku. Samo kroz tako davanje i mi ćemo biti sigurni kako nas ništa neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu (vidi Rim 8, 39).

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s