joomla social media module

8 van gogh

 

Kad je među srcima i u srcu mir i ljubav tada je dovoljan i šapat. Među zaljubljenima, među onima koji se vole srca govore već prije nego li se bilo što kaže…

 

 

DA BI RIJEČ BILA PLODONOSNA U NAMA...

 

Onoliko koliko smo spremni toliko i čujemo, tako i živimo, takav urod donosimo… Plodnost pokazuje gdje smo trenutno. Što trebam još učiniti da sjeme Božje riječi napokon naiđe na dobru zemlju u meni?

 

RIJEČ POSIJANA S LJUBAVLJU UVIJEK JE PLODNA…

 

Jedan gospodin mi je govorio kako mu je prije obraćenja svaka misa bila dosadna, nije bio sposoban pratiti ništa od svega što se događalo. Kod navještaja riječi bi zijevao, a nerijetko i zaspao…

 

A vani, mogao je satima pratiti toliko beskorisnih i glupih priča. Međutim, sada se sve to promijenilo… On jednostavno uživa i raduje se svakoj svetoj misi, i budno prati poruku Božje riječi…

 

ONOLIKO KOLIKO SMO SPREMNI … TOLIKO I ČUJEMO…

 

Postoje neke gorke stvari u životu koje nam je teško čuti… Postoje i neki gorki lijekovi bez kojih bi bolest napredovala da ih ne uzimamo. No ipak neki od takvih lijekova su presvučeni filmom nečega da ih lakše možemo popiti…

 

Tako je ponekad potrebno postupiti i s riječima ako želimo da dopru do srca, i da ih naše uho može podnijeti…

 

Ako nekome kažeš – Ti si budala ako ne napraviš ovo što ti kažem…, ovaj će se odmah uhvatiti za riječ „budala“ i dalje neće ništa željeti čuti. Doći će do obrambene i svadljive reakcije – Ti si meni rekao da sam budala…! Tu naravno nema dogovora ni razgovora, jer će svatko zauzeti svoj obrambeni stav…

 

NAČIN KOMUNIKACIJE JE VAŽAN…

 

Oni koji ne komuniciraju oni bježe od susreta, i tu je uvijek nesporazum i sukob. Ako želimo imati plodonosne odnose uvijek polazimo od toga kakva nam je komunikacija.

 

Jedan otac se žalio – Između mene i moga sina svatko malo događaju se sukobi i nesporazumi. Čim ja pokušam nešto reći on plane… I na koji god ja način pokušao on me dočeka kao na iglama.

 

A recite mi – upitam ga - vi ste taj koji uvijek govorite njemu, i nakon toga on plane? Da, da, upravo tako – zadovoljno će čovjek, misleći valjda kako je negdje s druge strane problem. Možda je problem gospodine u tome što Vi govorite njemu, ali ne razgovarate s njim…

 

U Božjoj riječi bit je u tome što nam Bog upućuje svoju riječ koja je prvenstveno poziv na komunikaciju. Ta komunikacija je poziv na susret s licem, s očima, s osobom…

Bog nas želi susresti, upoznati sa sobom. Zato je Božja riječ ona koja je uvijek darežljiva, plodna, i tu plodnost želi podijeliti i našem srcu. Tad se događa naše ostvarenje, naš rast, naše ispunjenje…

 

BOŽJA RIJEČ JE SNAŽNA I UVIJEK PLODONOSNA… Ona je uvijek upućena sa svrhom, u njoj se uvijek događa život. To Bog želi podariti svakom srcu koje mu se otvori, i On je u svemu svoju Riječ prije podesio našem uhu i srcu.

 

PODESITI FREKVENCIJU SRCA --- ZA PLODNU KOMUNIKACIJU MEĐU SRCIMA…

 

Ako želimo slušati određene vijesti na radio prijemniku moramo podesiti frekvenciji i jačinu zvuka na način kako nam to najviše odgovara. Tada zadovoljno slušamo… Nešto slično moramo učiniti kod sebe samih kad je u pitanju naš odnos s Bogom, i naš odnos s bližnjima.

 

Riječ uvijek čini svoje i upućena je svima: to je ono široko i obilato sijanje… Koliko smo mi otvoreni, koliko smo radili na tome da možemo primiti sjeme riječi?

Da bi se dogodio razgovor potrebno je poraditi na slušanju (podesiti frekvenciju) onoga što mi druga strana želi reći…

 

Jedan od najvećih problema u odnosima među ljudima tiče se međusobnog nerazumijevanja, problema u komunikaciji i u nesposobnosti slušanja. Zamislite samo, govore istim jezikom a ne razumiju se, govore istim jezikom a ne znaju razgovarati, viču a ipak se ne čuju. Znam ljude koji govore nekoliko stranih jezika a ipak se ne mogu sporazumjeti sa svojim ukućanima…

 

Susrećemo se sa situacijama kad vičemo jedni na druge iako smo fizički blizu jedni drugima. Zašto vičemo ako smo blizu i ako nam je sluh normalan? To je zato jer fizički jesmo blizu, ali su nam srca tada međusobno jako udaljena. Tu razdaljinu ne može premostiti nikakva vika.

 

Među jako udaljenim srcima često vlada potpuna gluhoća… Ljudi kad se svade brane svoju poziciju gluhoće vikom, a svoju nesposobnost slušanja agresijom i neprijateljstvom…

 

Kad je među srcima i u srcu mir i ljubav tada je dovoljan i šapat. Među zaljubljenima, među onima koji se vole srca govore već prije nego li se bilo što kaže…

Trebamo se osloboditi buke, vike, nemira, straha kako bismo bili sposobni primiti riječ u svoj život.

 

Šapat laganog lahora značio je za Iliju dolazak Božji i u tom trenutku Bog mu je uputio riječ. Bog nije bio u potresu, ni u ognju, niti u oluji… Mi trebamo proći onaj put kroz pustinju kako bismo bili očišćeni od svih poremećaja unutar sebe koji priječe slušanje…

 

ZA PLODNU KOMUNIKACIJU PODESIMO FREKVENCIJU.

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault