joomla social media module

2020 05 21 uz gosp

 

Sada je sve drukčije, mislili su vjerojatno Isusovi učenici. Nakon što su doživjeli bezbroj iznenađenja u pratnji tog čudaka, neobičnog čovjeka, shvatili su da mu se dogodila ista kob kao i svakom drugom čovjeku za vrijeme njegove muke na križu.

 

Svatko naime u svom životu osjeća snagu tog tereta na svojim plećima, u većem ili manjem intenzitetu. Zato redovito govorimo o raznim križevima, nepravdi, nasilju, nezaposlenosti, bijedi i tome slično. Ipak su popratni događaji u svezi s tom njegovom smrću bili tajanstveni i prepuni simbolike koja nadilazi ono što su oni u svakidašnjem životu iskusili.

 

Bilo je nešto u tim iskustvima povrh onoga što su mogli uočiti, doživjeti, osjetiti. To nešto nisu mogli dohvatiti ni umom, ni srcem, ali su ipak bili uvjereni da ono postoji. Potpuno su se bili navikli na tjelesnu zbiljnost Isusova tijela. Bili su dionici njegova zemaljskog života. Mogli su s njime svednevice razgovarati, piti i jesti zajedno. Mogli su s njime radovati se i tugovati.

 

Kakvo li ih je tek iznenađenje moglo snaći kad su vidjeli da im on nestaje ispred očiju. Tu više nije riječ o smrti, na nju su se već privikli, već o nečemu što se još nije događalo.

 

Dio takve atmosfere prenosi evanđelist Luka: I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo”.

 

Odsada svaki novi naraštaj koji se koprca u blatu svakodnevice, u svijetu osame i neshvaćenosti ima potrebu pogledati u nebo, upitati ima li ikoga tko bi bacio pogled na njegovu bijedu i neprestana poniženja koja u životu doživljava. Čovjek ima potrebu da se upita nakon stanovitih iskustava: Ima li te Bože? Gdje si Bože? Jesi li napustio ovaj svijet koji je nama jedina zbilja?

 

Ljudi se odista više nemaju gdje skriti. Uvijek ih netko motri kroz ključanicu ili ih prisluškuje da bi se mogla kontrolirati njihova neobuzdana energija. Da bi se osigurao svijet od ljudi.

 

Ljudi u tom kontekstu potrebuju za nekom višom instancom koja će harmonizirati njihove sposobnosti i energije. I zato postoji politika i društvo da bi omogućili dostojanstvene uvjete života u vidu zajedničkog dobra.

 

No ljudi prije svega imaju potrebu za Bogom koji ih je tobože napustio. Koji je šačici ljudi rekao da propovijedaju evanđelje svemu stvorenju. On im je rekao da će ih pratiti snaga Duha Svetoga.

 

Pripadaju li te riječi nekoj dalekoj prošlosti, nekom svijetu kojeg tek neki uzimaju ozbiljno? Jesu li biblijske riječi samo divan privjesak knjigama koje su nešto popisivale kroz čitavu povijest?

 

Na ova pitanja moramo sami odgovoriti. Nitko umjesto nas ne može na njih odgovoriti. Osim toga, moglo bi se reći da Uzašašće Gospodnje ne znači Božji zbogom nego upravo obrnuto Božji pozdrav, Božji spas ponuđen svakom čovjeku, Božje rasvjetljenje srca svakog čovjeka.

 

Alojz Ćubelić, OP

 

0
0
0
s2sdefault