Ispis

2020 01 26 3 ned

 

Prvo čitanje uzeto je iz Knjiga proroka Izaije, a riječ je o proročanstvu koje upućuje na mesijanska vremena u kojem će s Mesijinim dolaskom nastupiti izbavljenje, vrijeme slobode i radosti.

 

 

Drugo čitanje je iz Prve poslanice sv.Pavla apostola Korinćanima. U njemu Pavao opominje Korinćane zbog elitizma, a to znači oholosti, koja je dovela do stvaranja nekakvih frakcija i podjela unutar zajednice. Pavao zato poziva na korekciju Kristom.

 

Evanđelje je iz 4.poglavlja po Mateju. Donosi nam potvrdu o početku ispunjenja Izaijina proročanstva, o izbavljenju i velikoj radosti kroz govor o svjetlu koje razgoni tamu.

 

Evanđelje nam, citirajući taj odlomak iz proroka Izaije, predstavlja upravo Isusa kao to najavljeno svjetlo i onoga na kojem se ispunja Izaijino proročanstvo. On je svjetlo koje je bilo obećano da će rastjerati tamu grijeha i osloboditi čovjeka od tame u kojoj je bio zatvoren.

 

Kad to svjetlo postaje djelotvorno to znači Božju uključenost u ljudsku povijest, u život svakog čovjeka. Bog se manifestira kao svjetlost koja raspršuje tamu.

 

Svjetlost osvjetljava, definira stvari, naglašava boje i daje im dubinu i oblik. Biti na osvijetljenom mjestu pomaže nam prepoznati stvarnost za ono što je i čini da se osjećamo sigurni i zaštićeni. Sve se to događa s Isusovim dolaskom među nas.

 

Put izlaska iz tame je u hodu za Isusom... Moramo li živjeti u tami? “Bojim se, cijelu noć mi je upaljeno svjetlo!”, ima ljudi koji će tako započeti o svojim problemima… Na što to prvo upućuje? Naravno, na pritisak tame na čovjekovu slobodu…

 

Čovjek koji je u tami nije slobodan čovjek. Ljudi se boje mraka. Danas su najraširenije bolesti vezane upravo s problemom hoda u tami. Naime, sve je veći broj depresivnih ljudi, a to je bolest koju se može opisati kao hod u tami. Odakle ta tama i koliko će dugo trajati, postoji li izlaz iz te tame?

 

Prorok je najavio vrijeme: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku…” Evanđelje nam pak sa sigurnošću tvrdi kako se to proročanstvo ispunilo upravo na Isusu Kristu. On ne samo da je odgovor za izlaz iz tame, nego još više: on je svjetlo koje raspršuje tamu.

 

Svi dakle koji traže izlaz iz tame, ma kako teška ona bila u njima, trebaju prihvatiti njegov poziv. On nailazi pored svakog od nas i upućuje nam poziv (tebi i meni) koji vodi izlasku iz tame: “Pođite za mnom i učinit ću vas…!”

 

To je zapravo poziv koji osigurava hod u svjetlu. Oni koji ga prihvate neće više hoditi u tami. Zato za prve učenike napisa evanđelist: “On brzo ostave mreže i pođu za njim.”

 

Trebamo dakle iskoristiti taj njegov nailazak uz obale našeg života i držati se sigurnosti njegove blizine, njegove riječi.

 

Samo on nas može učiniti ribarima ljudi, odnosno osposobiti nas ne samo da mi hodimo u svjetlu, nego također da i druge dovedemo u to svjetlo. Slijediti njegov poziv znači hoditi u svjetlu! On nas čini i prenositeljim njegova svjetla.

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s