joomla social media module

2020 01 10 baptism of christ 1483 1014x487

 

Danas Crkva slavi Blagdan krštenja Gospodinova čime smo ujedno došli do kraja Božićnog vremena. Ali nama nije do vrtnje u ciklusima nego do upoznavanja i življenja onoga što se dogodilo.

 

Što dakle ima u tom događaju za nas, za mene konkretno? S današnjim događajem promijenilo se nešto u vodama, ali što je najvažnije u tim vodama nešto se promijenilo u nama. Netko je ondje došao koga prije nije bilo, a s čijim dolaskom voda je postala voda života.

 

I nije dakle bitna voda ni Jordan kao rijeka, jer reče onaj starozavjetni Asirac kako su rijeke damaščanske puno bolje. Bitan je Onaj koji te vode posvećuje i tako skida gubu s naših duša, vraćajući nam ljepotu djeteta...

 

Krštenje Gospodinovo je teofanija, Božje očitovanje, jer se ovdje Bog objavio u tri osobe. Ali ovdje nam je Bog objavio i još puno toga s time, naime ono što postajemo.

Sam Ivan je već prije najavio bitnu razliku između njegova krštenja i krštenja Onoga koji dolazi za njim – Ja vas istina krstim vodom. Međutim, onaj koji za mnom dolazi ... krstit će vas Duhom Svetim i ognjem...

 

Tako, kao što je propovijedanje Ivanovo bilo priprava dolasku Krista, tako je i krštenje Ivanovo bilo priprava onom krštenju koje započinje s Kristom. Ivan je svojim propovijedanjem potaknuo ljude na priznanje grijeha i pobudio u njima potrebu za čišćenjem, a Krist će biti taj koji je jedini sposoban odnijeti grijeh svijeta, i koji nas jedini može trajno očistiti...

 

Krist nije trebao krštenje Ivanovo, ali smo mi trebali njegov silazak u te vode, odnosno u naše stanje... Jer bez njega nismo mogli izaći iz svog stanja. Bez njega vode su nam već bile do grla došle...

 

Priznanje nemoći izrekao je i sam Ivan Krstitelj pred njim – Ti mene trebaš krstiti, a ne ja tebe. Ipak,  bilo mu je jasno iz Isusovih riječi da je to bio jedini put kojim se Božja pravednost može ispuniti. Naime, samo onaj koji je bez ikakve ljage i krivnje može dati snagu izbavljenja od krivnje.

 

Zato bi se moglo reći, već u trenutku kad ga Ivan krsti dogodila se i promjena biti dotadašnjeg krštenja... Možda nešto slično onome što se dogodilo sa starozavjetnom Pashom na Posljednjoj večeri... Isusova prisutnost u prolaznim stvarnostima mijenja te prolazne stvarnosti i daje im neprolaznu snagu..., samoga sebe...

 

Staro dakle uminu, a novo gle nasta – kako napisa sv. Pavao (vidi 2 Kor 5, 17-18)... Zato je Ivan Krstitelj i rekao – ja mu nisam dostojan odriješiti ni remenje na obući; i na drugom mjestu – On treba rasti a ja se umanjivati...

 

Pred njegovim nastupom i pojavkom stare slike se povlače a nova stvarnost nastupa, odnosno događa se ispunjenje slika pa one više nisu ni potrebne...

On je sada samoj vodi, svojim silaskom u nju, dao moć istinskog krštenja koje odnosi grijeh svijeta, jer tu je sada Jaganjac Božji kojega je ono prije pokazao Ivan... A upravo to potvrđuje i objava Trojedinog Boga koja se pritom događa.

 

U našem krštenju ponavlja se ta stvarnost, i na nama se otvaraju nebesa. Mi toga trenutka s Isusom stojimo u vodama Jordana, golub (Duh Sveti) se na nas spušta a glas Očev upućuje nam riječi – Ovo je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina.

 

Mi bismo zato trebali češće uroniti u te vode i jasnije upoznati što smo postali, koju smo to milinu djece Božje primili u Kristu. Ljubljeni sin, ljubljena kćer..., što to znači i koliko smo otvoreni Nebu koje se za nas otvorilo, zbog Sina, i primilo nas kao takve...?

 

Jedna djevojčica drugog razreda, koja nije bila krštena, a bila je okružena većinom djece koja su krštena počela je razmišljati o tome i raspitivati se kod djece o krštenju, što je to, pa je tako dobila razne odgovore: „Za krštenje ti ne treba ni sapun ni šampon“; „U krštenju te svećenik polijeva vodom ali te ne pere voda“; „Krštenje je najbolje kupanje“; „U krštenju te Bog umiva i postaješ dijete Božje“; „Isus te u vodi umiva i ti si poslije toga drugačiji“ …

 

Čuvši sve te odgovore djevojčica je bila zadivljena, a kad je došla kući rekla je mami: „Mama jer me ti nisi dala krstiti, sad se ja sama želim ići krstiti.“

Iznenađena mama je pogleda pa promuca: „Ali ja ne znam ništa o tome, a ti dušo još manje…“

„A ne, ja znam.“, ponosno će djevojčica, te je nadodala: „Sve što mi treba za početak je Isus i voda…, za krštenje ne treba biti bogat, dovoljna je vjera… S Isusom vode se mijenjaju, pa se i mi mijenjamo.“

Majka je ostala bez riječi… Nikad nije čula bolje objašnjenje. Uskoro je i ona zatražila krštenje sa svojom kćerkicom.

 

Petar Galić, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault