joomla social media module

2019 11 06 Svi sveti Reda propovjednika 7. studenoga

 

Na blagdan Svih svetih Reda propovjednika sjećamo se onih, kako to piše u našim Konstitucijama, "koji su živjeli prije nas u obitelji sv. Dominika, koji nam svojim vladanjem pružaju primjer, svojim zajedništvom bratstvo, a zagovorom pomoć da bi smo bili potaknuti nasljedovati ih i učvrstiti se u duhu svoga zvanja".

 

Sjećanje nije običan pogled prema prošlosti kojoj se divimo i kojom se ponosimo. Sjećanje je nešto drugo. Sjećanje je poput glasa savjesti koji nam govori tko smo, gdje se nalazimo i kamo idemo. Sjećanje nas obvezuje, sjećanje nas opominje, sjećanje nas ohrabruje.

 

Obvezuje nas jer čemu se spominjati svetih muževa i žena, ako i mi nismo pozvani nasljedovati Isusa Krista poput njih. Opominje nas zato što želja da budemo Kristovi nije dovoljna. Mnogi su htjeli ići Kristovim stopama, ali nisu bili spremni ostaviti sve i poći za njim. Sjećanje nas ohrabruje zato što razmatrajući živote svetaca vidimo da svaki čovjek, grešnik i rob bezbrojnih strasti, može postati živa slika živoga Boga.

 

Današnji blagdan nije samo blagdan onih dominikanaca i dominikanki koje je Crkva proglasila svetima, već je to također blagdan one braće i sestara koji su bez imena i datuma u našim kalendarima, ali su zato od Boga ljubljeni i prihvaćeni kao njegovi sinovi i kćeri.

 

Sjećanje na sve njih ispunjava nas posebnom zahvalnošću za sve ono što su svojim životom, molitvom, propovijedanjem, radom i primjerom učinili i tako pridonijeli da ovaj svijet bude koliko-toliko bolji, mirniji, radosniji, ljudskiji i božanskiji. Istina je da se čovjek lakše i češće spotakne o mane, greške i grijehe drugih, ali je isto tako istina da se dobar primjer, lijepa riječ i znak ljudskosti dublje utisnu i urežu, dulje traju i plodonosnije djeluju.

 

Ostavili su nam mnogo toga. Ostavili su nam takoreći sve što imamo - ime, tradiciju, materijalna, kulturna i duhovna dobra. Sve je to plod njihova rada, njihove tjelesne, duševne i duhovne zauzetosti. Oni su to stvarali, čuvali i nama predali. U sve to utkan je njihov život, njihov znoj, njihovo znanje, a temelji nekih naših samostana poškropljeni su i njihovom krvlju.

 

Sjetimo se ih stoga danas u svojim molitvama, ali ne samo danas i ne samo u molitvama. Najvjerodostojniji znak zahvalnosti i živog sjećanja na njih bit će naša želja i spremnost da čuvamo i njegujemo tradiciju našeg Reda, tradiciju koju su oni stvarali, tradiciju koja se oblikovala stoljećima, počevši od našeg oca sv. Dominika.

 

Netko bi mogao postaviti pitanje: "Što je tradicija našeg Reda?". Ja bih mu, prije svega, odgovorio: "Uzmi u ruke današnje Konstitucije, čitaj i razmatraj ono što je u njima napisano, trudi se živjeti ono što si pročitao i razmotrio, pa ćeš znati što je tradicija našeg Reda i što znači živjeti tradiciju našeg Reda".

 

Prisjetimo se četvrte Božje zapovijedi - "Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji". Vjerujem da ova zapovijed vrijedi i za nas redovnike, za nas dominikance.

 

Ako želimo da Red opstane, ako želimo da Provincija opstane, ako želimo da nam bude dobro (a to znači da budemo radosni!), onda poštujmo naše dominikanske očeve i majke - molimo se njima i molimo za njih. I što je najvažnije, budimo poput njih - čuvari, obnovitelji i graditelji tradicije Reda propovjednika.

 

Jer tko ne čuva tradiciju, živi kao čovjek bez prošlosti; tko ne obnavlja tradiciju, živi kao čovjek bez sadašnjosti; tko ne gradi tradiciju, živi kao čovjek bez budućnosti.  

A što je čovjek bez prošlosti, sadašnjosti i budućnosti?

 

Što su Red, Provincija i samostan bez prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Jednostavno i slikovito rečeno, mrtvaci - leševi koji se raspadaju, koji smrde, koji zaudaraju, koji privlače samo crve i štakore, a odbijaju poštene i zdrave ljude. Ne zaboravimo da smo mi sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.

 

Živimo stoga evanđelje koje propovijedamo i živimo ga već danas! Ne odgađajmo to za bolja, prikladnija vremena, jer takva vremena nikada neće doći. Svetost nije teorija, nego život, a živi se onako kako nam je Isus u evanđelju rekao i pokazao: "Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio". Nitko ne može reći da mu je to nemoguće. Amen!

 

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault