joomla social media module

2019 Hendrick ter Brugghen Poziv Mateja carinika

 

Ako prošetamo gradom, vjerojatno ćemo pronaći niz trgovina sa sniženjem cijena.

 

Štoviše, ne moramo niti ići u šetnju da bi smo dobili popust ili povoljnu ponudu za ovo ili ono. Na kućne adrese redovito dolaze promidžbeni materijali različite vrste i kao da nam žele reći da je sve gotovo besplatno. Ako smo naivni pa povjerujemo ponudama svijeta, brzo ćemo shvatiti da se ova vrsta popusta skupo plaća, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način.

 

Isus nam također nešto nudi, ali njegova ponuda nije tako primamljiva. Umjesto sniženja cijena, on nam poručuje "Nema popusta!". U današnjim Isusovim riječima pronalazimo uvjet koji valja ispuniti da bi se postalo njegovim učenikom - odreći se, u određenom smislu, svega što posjedujemo. Ali zašto? Čemu?

 

Ne zato što bi odricanje po sebi bilo nešto vrijedno, nego zato da bi smo odricanjem zadobili nešto dragocjenije, bolje i ljepše od onoga što već imamo. Ono što nas usporava i zaustavlja u našem kršćanskom hodu nije toliko ono čega nemamo, koliko ono čega imamo previše.

 

Suvišna prtljaga čini nas tromima i usahlima, jalovima i bljutavima. Jednostavno rečeno, karikaturom Kristovih apostola kojima se svijet dodvorava kad ih traži zbog svojih probitaka, a koje prezire i kojima se izruguje kad ih više ne treba.

 

A Bog? Bog, slikovito govoreći, plače nad razbijenim pastirima i razbježanim stadom. Jasno je da siromašnog Krista, koji na križu nema takoreći nikoga i ništa, mogu slijediti samo siromašni, a to znači oni koji su se oslobodili suvišne prtljage.

 

Evanđelje po Luki govori o tri suviška koji nas opterećuju u našem hodu za Kristom. Kao prvo, Isus spominje obiteljske odnose. Valja odmah istaknuti da Isus ovdje niti dokida četvrtu Božju zapovijed, niti potiče mržnju prema bilo kome, a najmanje prema vlastitim srodnicima.

 

Naš Učitelj zasigurno nije mrzio vlastitu majku, ali se ipak u jednom trenutku pitao "Tko je moja majka, tko su moja braća?", a zatim i odgovorio "Oni koji slušaju Božju riječ i vrše je". Isusova ljubav prema majci bila je ljubav prema ženi koja je znala čuti, nositi i roditi Božju riječ u svojem životu.

 

Ono što vrijedi za Isusa, vrijedi i za nas. Ne radi se o tome da mrzimo vlastitu obitelj. Radi se o tome da oca i majku, braću i sestre prepoznajemo prvenstveno u onima s kojima smo zajedno u traženju i vršenju Božje volje, u onima koji nam pomažu i podržavaju nas u našem hodu za Kristom. To mogu biti naši krvni srodnici, ali ne moraju.

 

Ako nas obitelj ne podržava na našem vjerničkom putu, to ne smije biti razlog da skrenemo s toga puta, ali isto tako ne smije biti razlog da zaboravimo oca, majku, braću i sestre. Naprotiv, obitelj nam u tome slučaju treba biti još više u srcu i mislima.

 

Druga prispodoba govori o graditelju i kralju koji računaju sa stvarima koje posjeduju kako bi ostvarili cilj koji su postavili - jedan računa s novcem kako bi sagradio kulu, drugi s vojnicima kako bi dobio rat. Koja je Isusova poruka? Budi mudar - prije nego što odlučiš krenuti za mnom, dobro razmisli.

 

Ako odlučiš krenuti za mnom, budi spreman na računicu koja je drugačija od računice graditelja i kralja - budi spreman na izgradnju i borbu koji su bez kraja ovdje na zemlji, budi spreman odreći se vlastitih dobara i vlastitih snaga. Naime, samo onaj koji je, u određenom smislu, spreman odreći se svega, može biti slobodan, može nasljedovati Isusa Krista, može od Boga primiti sve.

 

I na kraju treba biti spreman odreći se vlastita života - odreći se zemaljskog života da bi se zadobio nebeski život, život vječni. Tek sad postaje jasno da odricanje o kojemu piše sv. Luka zapravo nije u našoj ljudskoj moći.

 

Zašto? Zato što mi ne možemo vlastitim snagama vjerovati da je Isus Krist, Kraljevstvo Božje, krajnja i vrhunska vrijednost zbog koje treba sve ostaviti i sve žrtvovati. Ovakvu vjeru može nam darovati samo Bog.

 

Vjera je Božji dar, vjera je milost. A Božja milost nije jeftina. Ona je dragocjeni biser, blago skriveno u polju - kad ga čovjek pronađe, ode i proda sve što posjeduje da bi ga se domogao. Milost je dar koji treba izmoliti, vrata na koja treba kucati. Milost je izazov koji poziva na poslušnost Isusovim riječima.

 

Milost je dragocjena zato što je Boga stajala života Njegova sina, a što je dragocjeno Bogu ne može nama ljudima biti jeftino. Nije stoga čudno što Isusovi pozivi završavaju riječima "Tko ima uši da čuje, neka čuje!". Amen!

 

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault