joomla social media module

2019 07 31 naslovna f s gif

 

Akademik Franjo Šanjek, svećenik i učeni dominikanac, istaknuti hrvatski povjesničar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu, 31. srpnja 2019.

 

Sprovodne obrede predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s p. Marinkom Zadrom, socisuom službeno odsutnog provincijala Hrvatske dominikanske provincije p. Slavka Sliškovića, priorom samostana Kraljice sv. Krunice p. Ikom Mateljanom, braćom dominikancima i drugim svećenicima, članovima pokojnikove obitelji i znanstvene zajednice, sestrama dominikankama i drugim redovnicima te brojnim vjernicima.

 

Opraštajući se od učenog dominikanca, prenoseći izraze sućuti i zahvalnosti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biskup Šaško je rekao kako smo došli u ovo zajedništvo da bismo, vjerom, nadom i ljubavlju proslavili Gospodina i zahvalili mu za dar života oca Franje Šanjeka, našega brata u Kristu, prezbitera, redovnika, prijatelja, suputnika, suradnika, profesora, akademika… Došli smo proslaviti njegov prelazak u vječnost i molitvom prihvatiti njegovu novu povezanost s nama. Došli smo ispreplesti osjećaje...

 

Okupljenima se nakon biskupa, obratio prof. dr. sc. Mario Cifrak - dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podsjetivši na pokojnikov profesorski i znanstveni put na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i njegov angažman kao dekana oko povratka fakulteta u zajednicu Sveučilišta u Zagrebu.

 

„Poštovani profesore napustili ste nas kada slavimo 350. godina Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u koji ste i Vi ugradili gotovo 4o. godina aktivnog djelovanja za što Vam u ime svih profesora, djelatnika i studenata želim zahvaliti. Neka Vas prate riječi ljetopisca koji zaključuje svoje djelo ovim riječima 2. Ljet 36, 23: Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’. Pošli u miru u nebeski Jeruzalem! rekao je na kraju prof. Mario Cifrak – dekan fakulteta.

 

U ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od dominikanca i akademika govorom se oprostio akademik Dragutin Feletar istaknuvši kako je prof. Šanjek bio “moralna vertikala, velik čovjek i prijatelj”.

 

Poslije Evanđelja, fr. Marinko Zadro, Provincijalov socius pročitao je pismo odsutnog dominikanskog provincijala.

U njemu fr. Slavko piše kako ga je vijest o preminuću brata Franje zatekla u pripravi za euharistijsko slavlje pred katedralom u mjestu Long Khan u južnom Vijetnamu u tijeku održavanja Opće skupštine Reda propovjednika.

 

Izvještava da je informaciju o smrti podijelio s novo izabranim Učiteljem dominikanskoga reda fr. Gerardom Timonereom te da su s mjesnim biskupom i brojnim vjernicima slavili misu za pokoj Franjine plemenite duše.

 

„Silno me rastužila Šanjekova smrt, a činjenica da sam tijekom svoga provincijalskog mandata bio na sprovodu svakoga preminulog subrata a ne mogu biti na njegovom, uzrokovala je dodatnu žalost“, stoji u provincijalovu pismu u kojem nadalje piše: „Nastojeći pronaći odgovor zašto je tomu tako na um mi je došla jedna naizgled sitnica koja je obilježila život dragoga mi pokojnika.

 

U svim njegovim životopisima kao datum rođenja navodi se 1. travnja 1939. godine. Tog smo mu datuma čestitali rođendan, a on bi nas u svojoj velikodušnosti uvijek počastio nekim od specijaliteta koje je donio iz Francuske. Ipak, redovito bi ponavljao kako je rođen par dana ranije, ali je upisan 1. travnja kako bi njegova majka imala nekoliko dana više, u ono vrijeme prekratkog, porodiljnog dopusta.

 

Čini mi se kako je život Franje Šanjeka od samog rođenja bio predodređen da drugima olakša življenje. Siguran sam da će mnoge kolegice i kolege priznati kako je prof. Šanjek nerijetko bio ona slamka spasa za koju su se hvatali kad su se suočavali s nezahvalnim doktorandom, nepopularnim povjerenstvom ili teškom recenzijom. Vjerujem da je u svojoj dobroti želio i meni olakšati ovaj trenutak oproštaja“.

 

Provincijal se u pismu prisjetio pokojnikovih brojnih službi u Provinciji koje je s punim predanjem i ljubavlju vršio i njegove osobite ljubavi prema braći. U samostanu svima je bilo poznato da nakon svakog „Francova“ putovanja, ma kako kratko bilo, slijedi zajedničko druženje te da nikada nije zaboravljao prijatelje i suradnike izvan samostana te bi svima donosio barem mali znak pažnje.

 

Podsjetio je i na činjenicu kako prof. Šanjek nije bio zatvoren u vlastiti svijet istraživanja ili uljuljan u samodopadnost umišljenih veličina koje „mijenjaju povijest“, nego je na svim mjestima gdje je radio nastojao osposobiti suradnike koji će nastaviti znanstveni rad te se svim silama trudio pomoći im u tome.

 

Nije zaboravio ni akademikovu zaslugu tijekom teških ratnih godina, kada se svojim znanjem stavio u službu domovine, dok je i osobnim poznanstvima odigrao važnu ulogu u širenju istine o Hrvatskoj i nametnutom joj ratu.

 

Provincijal Slavko Slišković pismo je završi riječima: „S tugom, ali i ponosom, mogu kazati da se danas opraštamo od dobroga redovnika, znanstvenika, domoljuba te najviše i najbitnije, od dobroga čovjeka koji se zvao Franjo Šanjek! Hvala Ti za sve što si bio, činio i živio! Siguran sam da ćeš nam svima nedostajati, ali jednako tako ne sumnjam da će Trojedini Bog, koji je sam u sebi zajedništvo osoba, prepoznati Tvoj trud oko izgradnje zajedništva na zemlji i primiti te k sebi u zajednicu svetih kojoj se svi nadamo kao ozračju budućeg i vječnog zajedništva!“

 

 

Nakon sprovodnih obreda na zagrebačkom groblju Mirogoj, u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. Krunice slavljena je misa zadušnica koju je predslavio fr. Mato Bošnjak, suprior samostana i župnik istoimene župe. Uvodno u homilju, propovjednik je rekao kako smo danas slušali vrsne govornike na groblju, koji su govorili na svoj način o p. Franji. Čovjek teško može povjerovati da tolike rukoveti njegova života stanu na "pola" stranice papira. U tim govorima izrečene su sve najvažnije stvari iz njegovoga života. Mi možemo razglabati o tomu što izabrati kao biserje i zaključiti da nam to neće olako uspjeti jer je svaki čovjek neizreciva zagonetka s kojom samo Otac naš nebeski može u cijelosti komunicirati.

 

Franjo je tomu učio poglavito mlade naraštaje i nas kao mlade bogoslove pratio na tom pedagoškom i vjerničkom putu čitavi život, te dodao: „Nemojte se nikada bojati upustiti u velike izazove o velikim stvarima jer tek kada to usvojite i krenete tim putevima ima i onaj put gdje ćete sigurno na raskrižju života susresti Gospodina koji će vas dalje voditi". Poučio nas je kako se to jednostavno radi.

 

Što je vrijeme više odmicalo tako su prolazi u njegovoj sobi bivali sve uži, a knjige su zauzimale sve više mjesta, čak do stropa. Uvijek je radio za svojim stolom, a kada bismo ga posjetili iz čista mira, bez ljutnje bi kazao: "Besposličari, nemojte besposličariti u mojoj sobi". Ako u p. Franjinoj izvrsnosti treba nešto istaknuti onda je to njegova vjernost. Franjo je od svoga krštenja punih 80 godina pripadao Katoličkoj crkvi koju je istinski volio. Cijeli svoj život ulagao je u to da iznađe najbolje načine kako da novim nadolazećim naraštajima pretoči ono što on zna i da im to na jednostavan način učini prihvatljivim, naglasio je propovjednik.

 

Zato p. Franji moramo biti zahvalni. Kad smo bili obeshrabreni znao nas je tješiti: "Nemojte biti obeshrabreni. Kad se pogriješi i padne, prvo treba ustati, a onda ćeš već znati kročiti dalje". Bio je vrlo društven te je u toj svojoj kreposti oko sebe često okupljao i starije i mlađe. Okupio nas je i danas na ovu euharistiju da ga blagoslovimo i Bogu zahvalimo što smo ga imali. Posebno mu zahvaljujem što nas je učio biti odvažnima. On je kao vrlo jednostavan čovjek volio jednostavne ljude i nikada svojom učenošću nije želio nekoga obeshrabriti nego je uvijek bio poticatelj na hrabrost. Dragi p. Franjo hvala ti, neka te Gospodin u vječnosti nagradi za svako tvoje dobro djelo, rekao je na kraju propovijedi fr. Mato Bošnjak.

 

***

Zahvala za iskazanu sućut povodom smrti fr. Franje Šanjeka

 

Povodom smrti našega subrata fr. Franje Šanjeka primili smo brojne usmene i pisane izraze sućuti od prijatelja, suradnika, redovničkih zajednica, predstavnika državne uprave Republike Hrvatske – predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića – te drugih društvenih i crkvenih institucija te pojedinaca iz zemlje i inozemstva.

 

Zahvaljujemo svima koji su na taj način iskazali blizinu i podršku Hrvatskoj dominikanskoj provinciji te pijetet prema našemu dragom pokojniku.

 

 

0
0
0
s2sdefault